BOSNA I HERCEGOVINA

REPUBLIKA SRPSKA

OSNOVNI SUD U BANJALUCI

Broj: 71 0 K 270194 17 K

Dana, 22.08.2019. godine

U IME REPUBLIKE SRPSKE

Osnovni sud u Banjaluci, sudija Zoran Milojica, uz učešće zapisničara Marijane Bunić, u krivičnom postupku protiv optuženog G. B., zvanog „B.“, sina N., iz B., ..., zbog krivičnog djela teška krađa u pokušaju iz člana 232 stav 1 tačka 2 u vezi sa članom 20 Krivičnog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 67/13) - u daljem tekstu: KZ RS, po optužnici Okružnog javnog tužilaštva ... od dana 11.10.2017. godine, nakon javnog i usmenog glavnog pretresa okončanog dana 22.08.2019. godine, u prisustvu okružnog javnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka Žane Bojić i optuženog lično, u pratnji branioca Milane Buljić, advokata iz Banjaluke, na osnovu člana 293  Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) – u daljem tekstu ZKP, dana 22.08.2019. godine, donio je i javno objavio sljedeću:

PRESUDU

 Optuženi G. B., zvani „B.“, sin N. i majke M., rođene M., rođen ... godine u mjestu M., grad B., sa prebivalištem u B., u ..., JMBG ..., Srbin, državljanin RS/BiH, pismen, sa završenom osnovnom školom, po zanimanju radnik oženjen, otac dvoje djece, vojsku služio u P. 1990/91, bez čina i odlikovanja, lošeg imovnog stanja, prema vlastitom kazivanju osuđivan,

KRIV JE

Što je:

Dana 03.09.2016. godine oko 13,30 časova u B., u naselju S., u ..., u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, ušao u otključan stan A. R., u kojem su se u to vrijeme pored oštećene nalazile i njena majka B. R. i ćerka A.Ž., potom zatvorio ulazna vrata stana, te nakon što je u hodniku uočio žensku kožnu torbu okačenu o zid, došao do torbe i stavio ruku u istu, pokušavajući otuđiti novčanik, u čemu ga je oštećena A. R. i zatekla, nakon čega je uzela otopedsko pomagalo, tzv. štaku koju koristi njena majka, prišla optuženom i uhvatila ga za majicu, ujedno gurajući ga iz stana, usljed čega joj je optuženi zaprijetio da će imati problema ako događaj prijavi policiji, a potom, bez prisvojenih predmeta pobjegao u nepoznatom pravcu;

Dakle, na naročito drzak način pokušao oduzeti tuđu pokretnu stvar u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi protivpravnu imovinsku korist, čime je počinio krivično djelo teške krađe u pokušaju iz člana 232 stav 1 tačka 2 u vezi sa članom 20  Krivičnog zakona Republike Srpske, kažnjivo po istom zakonskom propisu,  pa mu sud na osnovu istih zakonskih propisa  i odredbi člana 5, 28, 35, 36, 38 i 39  KZ RS  izriče:

NOVČANU KAZNU

U IZNOSU OD 1.000,00 (hiljadu) KM

koju je optuženi dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravosnažnosti presude.

Ako optuženi ne plati novčanu kaznu u roku, sud će bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora, tako što će se za svaki započetih 100,00 KM odrediti jedan dan zatvora, shodno odredbama člana 36 stav 2 i 3 KZ RS.

Na osnovu člana 108 st. 3 oštećeni se sa eventualno postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnični postupak.

Na osnovu člana 99 st. 1 ZKP u vezi sa članom 96 ZKP optuženi je dužan sudu platiti troškove postupka u iznosu od 150,00 (stotinupedeset) KM,  u roku od 30 (trideset) dana po pravosnažnosti presude.

Obrazloženje

Okružno javno tužilaštvo Banja Luka podiglo je dana 11.10.2017. godine optužnicu broj ... protiv optuženog G. B. zbog krivičnog djela teška krađa u pokušaju iz člana 232 stav 1 tačka 2 u vezi sa članom 20 Krivičnog zakona Republike Srpske, na način kako je to bliže opisano u samoj optužnici. Predmetna optužnica je potvrđena od strane sudije za prethodno saslušanje ovog suda, rješenjem broj ... Kps, dana 22.11.2017. godine.

Na ročištu održanom radi izjašnjenja o krivici dana 28.11.2017. godine optuženi G. B. je negirao krivicu, te je slijedom toga predmet upućen drugom sudiji radi zakazivanja glavnog pretresa.

Glavni pretres u ovom predmetu otvoren je dana 26.06.2019. godine, a okončan dana 22.08.2019. godine. U toku glavnog pretresa, a na prijedlog tužilaštva izvedeni su sljedeći dokazi: saslušanje svjedoka A. R., saslušanje B. R. u svojstvu svjedoka, saslušanje svjedoka N. D., te su izvedeni materijalni dokazi: zapisnik o saslušanju svjedoka A. R., Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor policije, Policijska stanica Banjaluka Obilićevo, broj ... od 05.09.2016. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka A. R., Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje za opšti kriminalitet, Odsjek za razbojništva, broj ... od 08.02.2017. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka N. D., Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje za opšti kriminalitet, Odsjek za razbojništva, broj ... od 08.02.2017. godine, zapisnik o prepoznavanju lica Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje za opšti kriminalitet, Odsjek za razbojništva, broj ... od 08.02.2017. godine, fotodokumentacija Policijska uprava Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje kriminalističke tehnike i PDZ, broj ... od 08.02.2017. godine, službena zabilješka Policijske stanice Banjaluka – Obilićevo, broj ... od 03.09.2016. godine, službena zabilješka Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor policije, Policijska stanica Banjaluka Obilićevo, broj ... od 03.09.2016. godine, službena zabilješka Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje za opšti kriminalitet, Odsjek za razbojništva, broj ... od 08.02.2017. godine, izvod iz kaznene evidencije na ime osumnjičenog G. B., Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje za opšti kriminalitet, odsjek za potrage, broj ... od 09.02.2017. godine.

Na prijedlog odbrane, saslušan je optuženi u svojstvu svjedoka, te izveden materijalni dokaz Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Gorana Bojanovića, MUP RS, CJB Banja Luka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenja za opšti kriminalitet, Odjsek za razbojništva, broj ... od 08.02.2017. godine.

Sud je odbio prijedlog odbrane za izvođenje materijalnih dokaza medicinske dokumentacije na ime G. B., i to: nalaza i mišljenje na datum 11.02.2017. godine, nalaza radiologa na datum 11.02.2017. godine, nalaza i mišljenje Kliničkog centra na datum 14.02.2017. godine, nalaza i mišljenje pregled neuropsihijatra  u CZMS na datum 13.02.2017. godine, zatim dokumentacija koja se odnosi na potvrde o otpustu lišenog sa slobode na datum 09.02.2017. godine PS Lauš, sa naznačenom satnicom 16:00 časova, potvrde o otpustu lišenog sa slobode na datum 09.02.2017. godine PS Lauš sa satnicom 18:40 časova, potvrda o lišenju slobode PS Lauš na datum 09.02.2017. godine sa naznačenom satnicom privođenja, potvrda o lišenju slobode sa Odjeljena za opšti kriminalitet, PS Centar od 09.02.2017. godine, potvrda o otpustu lica lišenog sa slobode od  08.02.2017. godine, s obzirom da su isti irelevantni za konkretni krivični postupak,te navode iz predmetne optužnice.

U svojoj završnoj riječi okružni javni tužilac je izjavila da nakon sprovedenog postupka tužilaštvo u cjelosti ostaje kod podignute optužnice, a prvenstveno s obzirom na iskaze saslušanih svjedoka i to A. R. i B. R. koje su i pred sudom potvrdile svoje iskaze date u toku istrage, te izvedenih materijalnih dokaza, i slijedom svega prethodno navedenog, okružni javni tužilac je predložila sudu da optuženog oglasi krivim, uzimajući u obzir sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti koje stoje na strani optuženog.

Odbrana je u prilikom izlaganja završne riječi istaknula da nijedan od saslušanih svjedoka nije ostao kod svog iskaza datog u istražnom postupku, te da je odbrana u toku postupka bila u potpunosti koncipirana na pokazivanju ovom sudu da su dokazi u konkretnom predmetu pribavljeni nezakonito, te s obzirom da nije utvrđen ni minimalan stepen vjerodostojnosti u to da je optuženi počinio predmetno krivično djelo, odbrana je predložila da se isti oslobodi svih optužbi.

Optuženi je u završnoj riječi izjavio da nije kriv za predmetno krivično djelo.

Sud je, nakon što je izveo sve navedene dokaze, cijeneći svaki dokaz pojedinačno, a i u njihovoj međusobnoj vezi, shodno odredbi člana 295 stav 2 ZKP, odlučio kao u izreci rješenja i to iz sljedećih razloga:

Na osnovu iskaza svjedoka A. R., datog na glavnom pretresu dana 26.06.2019. godine, kao i iskaza ovog svjedoka datog u fazi istrage na Zapisnik o saslušanju svjedoka A. P. Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor policije, Policijska stanica Banjaluka Obilićevo, broj ... od 05.09.2016. godine i na Zapisnik o saslušanju svjedoka A. R., Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje za opšti kriminalitet, Odsjek za razbojništva, broj .... od 08.02.2017. godine, s obzirom da je ista pred ovim sudom u potpunosti potvrdila svoje iskaze prethodno date u istražnom postupku, ovaj sud je utvrdio da se kritičnog dana u stanu koji se nalazi na adresi ..., u Banjaluci, svjedokinja A. R. nalazila u velikoj sobi, a njena majka zajedno sa njenom ćerkom koja je nosila slušalice na ušima, u trpezariji prethodno pomenutog stana. Dalje, ovaj sud je utvrdio i da je ista nakon što je čula vrisak majke, došla u predsoblje stana u kom trenutku je vidjela optuženog kako ulazi na vrata njihovog stana, te da isti jednom rukom pokušava da zaključa vrata, a da mu se druga ruka nalazila na njenoj torbi koja je stajala na vješalici pokušavajući da iz torbe uzme novčanik. Zatim, ovaj sud je utvrdio da je na pitanje majke svjedokinje A. optuženi izjavio da traži izvjesnog komšiju P., koji je prema iskazu svjedokinje A. preminuo prije par godina, da je u tom trenutku svjedokinja A. uzela štaku koju koristi njena majka, te izgurala optuženog u hodnik zgrade, zatvorivši vrata i doviknuvši majci da pozove policiju, na što je optuženi uputio prijetnju svjedokinji izgovorivši: „Samo probaj zvati policiju“, ali je majka iste ipak to i učinila. Zatim, na osnovu iskaza iste, sud je utvrdio da je neposredno nakon kritičnog događaja detaljno opisala lice, te izvršila radnje prepoznavanja u policijskoj stanici, i da tom prilikom niko od prisutnih nije sugerisao niti instruisao istu koje lice treba da prepozna kao ono koje se u spornom trenutku nalazilo u stanu njene majke. Na poseban upit suda, ista je izjavila da je vidjela optuženog direktno, odnosno da se našla s njim lice u lice spornog trenutka, a što je i potvrdila nakon što joj je od strane okružnog javnog tužioca predočena Fotodokumentacija Policijske uprave Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje kriminalističke tehnike i PDZ, broj ... od 08.02.2017. godine, na osnovu koje je sud zaključio da je svjedokinja A. R. dana 08.02.2017. godine u prostorijama Krim. tehnike PU Banja Luka, između pet lica muškog pola, približno iste konstitucije i životne dobi, prepoznala upravo optuženog G. B., kao lice koje je u njenom stanu pokušalo da izvrši predmetnu krađu, a što je evidentno i iz slika broj 9, 10 i 11 navedene fotodokumentacije. Na poseban upit okružnog javnog tužioca, s obzirom da je ista oštećena ovim krivičnim djelom, ista je izjavila da ne traži naknadu štete.

Cijeneći zapisnik o prepoznavanju lica Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje za opšti kriminalitet, Odsjek za razbojništva, broj ... od 08.02.2017. godine, ovaj sud je utvrdio da je svjedokinja A. R., dana 08.02.2017. godine, u prostorijama CJB Banja Luka, Sektora kriminalističke policije, Odjljenja za opšti kriminalitet, Odsjeka za razbojništva, nakon opisivanja lica koje treba da prepozna, između pet pokazanih lica muškog pola, sa sto postotnom sigurnošću izjavila da je lice pod rednim brojem 2, a koje je predstavljao optuženi G. B., lice koje pokušalo da izvrši krivično djelo spornog dana u stanu njenih roditelja.

S obzirom da je iskaz svjedokinje A. R. u potpunoj saglasnosti sa iskazima iste datim u toku istrage, da je sve ono što je ista rekla neposredno nakon spornog događaja u potpunosti potvrdila i na glavnom pretresu koji je održan nakon dužeg proteka vremena od samog događaja, te budući da je iskaz iste i u saglasnosti sa materijalnim dokazima i to izvedenom fotodokumentacijom Policijske uprave Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje kriminalističke tehnike i PDZ, broj ... od 08.02.2017. godine, te zapisnik o prepoznavanju lica Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje za opšti kriminalitet, Odsjek za razbojništva, broj ... od 08.02.2017. godine,  te u konačnici i sa iskazom svjedoknje B. R., ovaj sud je istom poklonio vjeru u potpunosti, te ocijenio isti kao vjerodostojan, logički povezan i istinit.

Na glavnom pretresu održanom istog dana svoj iskaz je dala i B. R. u svojstvu svjedoka. Cijeneći isti, sud je zaključio da je spornoga dana 03.09.2016. godine, oko 13:30 časova, spremajući se da ide iz stana, svjedokinja B. R. se nalazila u trpezariji istog na adresi ..., zajedno sa unukom koja je u tom trenutku nosila slušalice na ušima, dok se njena ćerka nalazila u drugoj prostoriji pripremajući tepihe za iznošenje iz stana i njihovo pranje. Zatim, sud je na osnovu iskaza iste utvrdio i da je u trenutku kada je ugledala optuženog okrenutog leđima na ulaznim vratima svoga stana, kako drži ruku jednu na bravi, a drugu na torbi i novčaniku koji je izvadio iz nje, u trenutku kada se iz profila okrenuo istoj izjavivši da traži izvjesnog komšiju P., ugledavši njegovo lice, svjedokinja B. vrisnula i uzviknula: „lopov“, na koji vrisak je dotrčala njenja kćerka iz susjedne sobe, te uz pomoć njene štake izgurala optuženog iz stana, doviknuvši majci i ćerki da se zaključaju i da pozovu policiju, a što su iste i učinile, dok se svjedokinja A. zadržala na stubištu zajedno sa optuženim koji se u jednom trenutku istrgao i povjegao niz stepenište. Dalje, ista je na glavnom pretresu izjavila da je nakon što je pokrenuta istaga, vršila radnje prepoznavanja osumnjičenog lica za predmetno krivično djelo, i to u stanici policije na Starčevici na osnovu priložene ftodokumentacije, te nakon toga u Centru javne bezbjednosti, ali da je tom prilikom između ponuđenih lica, pogrešno ukazala na drugo, za koje su joj kasnije rekli da je izvjesni kućni majstor. Međutim, na glavnom pretresu, ista je sa sigurnošću izjavila da u policiji nije izvršila pravilno prepoznavanje, ali danas, ukazavši na optuženog, sa stopostotnom sigurnošću potvrdila da je  upravo on lice koje se spornog dana našlo u njenom stanu. Sud je, uzimajući u obzir stariju životnu dob svjedokinje B. R., te imajući u vidu da je u svim odlučnim činjenicama iskaz iste dat na glavnom pretresu u potpunoj saglasnosti sa iskazom svjedokinje A. R., ovaj sud je iskazu datom na glavnom pretresu poklonio vjeru i ocijenio ga kao istinitim.

Na osnovu iskaza svjedoka N. D.  datog na glavnom pretresu sud je utvrdio da je isti u srodstvu sa optuženim, tačnije, da mu je optuženi zet.  Na glavnom pretresu svjedok D. je izjavio da su ga prilikom davanja izjave policijskim službenicima u vezi predmetnog krivičnog djela koje je izvršio njegov zet, tj, ovdje optuženi B., isti odvezli do pogrešne benzinske pumpe Nešković koja ide prema Vrbanji, a da je zapravo, svjedok D. kritičnog dana odvezao optuženog na benzinsku pumpu Nešković koja se nalazi na Starčevici, i da ga nakon što je izašao iz auta, nije čekao, već otišao sa iste. S obzirom da je svjedoka D. svjedočenjem pred ovim sudom u potpunosti izmijenio svoj iskaz dat u toku istražnog postupka, od strane Okružnog javnog tužioca mu je predočena njegova izjava data na Zapisnik o saslušanju svjedoka N. D., Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje za opšti kriminalitet, Odsjek za razbojništva, broj ... od 08.02.2017. godine, a čiji potpis na isto je svjedok D. potvrdio kao svoj. Nakon čitanja izjave od strane okružnog javnog tužioca u kojoj je isti naveo da je dana 03.09.2016. godine oko 13,00 časova primio poziv od svog zeta, optuženog B., da dođe po njega na tombolu koja se nalazi preko puta Hirurgije, a što je isti i učinio, a zatim ga odvezao na Starčevicu, na njemu nepoznatu adresu, ispred neke zgrade, kako bi optuženi došao kod nekog kolege koji mu duguje pare, te da mu je tom prilikom optuženi rekao da ostane u autu i sačeka dok se on vrati, i da je nakon otprilike pet minuta užurbano se vratio u auto i rekao da njegovog kolege nema i da ga vozi kući, a što je isti i učinio, i dalje izjavio da mu je optuženi tek nakon 15 dana rekao da je tog dana „išao kod neke babe u stan, i da ga je baba udarila štapom po ramenima, te daje on nakon tog pobjegao iz stana“.  Svjedok D. je na ove navode iz njegove izjave u toku istrage izjavio da mogu biti tačni, i da iako se ne sjeća dobro, ali ako tako piše, da je to isti sigurno i izjavio. Na poseban upit branioca optuženog, svjedok je izjavio da je tom prilikom držan dva dana i jednu noć u policijskoj stanici radi davanja prethodno navedene izjave, da je tu izjavu dao i potpisao, ali da nije istu pročitao, te da se nije žalio nikom na postupanje policijskih službenika. Na ponovni upit okružnog javnog tužioca na okolnosti da je u zapisniku pisalo da su istog u 12:40 časova pustili iz policijske stanice, a da je isti izjavio na glavnom pretresu da je bilo ipak 20,00 časova, svjedok D. je izjavio da nije tačno to što je navedeno u zapisniku, i da on zna koliko je časova bilo s obzirom da je mrak bio kada je on izašao iz policijske stanice.

Sud je, cijeneći iskaz svjedoka D., budući da je isti mijenjao iskaze date u fazi istrage i u toku glavnog pretresa, poklonio vjeru istom datom u istrazi na zapisnik, te prihvatio isti kao jedini istinit, budući da je dat neposredno nakon spornog događaja, te uzimajući u obzir da je svjedočenje ovog svjedoka pred sudom bilo uopšteno i u krajnjoj mjeri neuvjerljivo, te, po mišljenju suda, s obzirom da su isti srodnici, usmjereno jedino na poboljšanje položaja optuženog u ovom predmetu, te izdejstvovanje što povoljnije odluke po istog.

Na prijedlog odbrane, na glavnom pretresu održanom dana 22.08.2019. godine saslušan je i optuženi G. B. u svojstvu svjedoka. Tom prilikom, isti je izjavio da ne poznaje R. A. i R. B., da je prvi put čuo za konkretna imena prilikom saslušanja u policijskoj stanici, zatim da ne poznaje nikog na adresi ..., da takođe nije čuo ni za izvjesnog P.. Dalje, isti je izjavio da je prilikom davanjnj izjave ispitivan ne samo na okolnosti predmetnog djela, već i na okolnosti izvršenja nekolicine drugih predmeta, da je saslušavan u više policijskih stanica u Banjaluci, i da je ukupno vrijeme provedeno u policijskim stanicama iznosilo 36 sati, da je potpisao sve zapisnike i ne čitajući, da mu policijski službenici nisu prijetili, ali da su istog tukli. Zatim, isti je izjavio da je svjedok D. vozio optuženog do Nešković pumpe, ali da se ne može spornog dana sjetiti gdje je bio, s obzirom na duži protek vremena. Nakon toga, isti je na upit branioca, izjavio da je pravosnažno osuđivan, ali da do sada nije odgovarao za krivično djelo krađe ili teške krađe. Takođe, isti je izjavio da je nakon saslušanja u policiji, otišao i zatražio medicinsku pomoć ljekara. Na poseban upit tužioca isti je izjavio da ga je više lica tuklo, ali da nije prijavio nikom jer ne zna kome bi prijavio.

Sud nije poklonio vjeru iskazu optuženog u svojstvu svjedoka s obzirom da je isti u potpunoj koliziji sa izjavama svjedoka A. i B. R., kao i izjave svjedoka date na zapisnik u toku istrage, a koje je sud već prethodno ocijenio kao istinite i vjerodostojne, te sa izvedenim materijalnim dokazima, a i s obzirom da je sud tokom svjedočenja optuženog stekao uvjerenje da je iskaz istog  unaprijed sračunat na poboljšanje položaja optuženog u ovom krivičnom postupku, te u konačnici i na donošenje oslobađajuće presude.

Na osnovu Zapisnika o ispitivanju osumnjičenog G. B., MUP RS, CJB Banja Luka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenja za opšti kriminalitet, Odjsek za razbojništva, broj ... od 08.02.2017. godine, a koji je izveden od strane odbrane, ovaj sud je utvrdio da je optuženi, tada osumnjičeni, za predmetno krivično djelo dana 08.02.2017. godine, u CJB Banja Luka dao izjavu u svojstvu osumnjičenog te tom prilikom izjavio da nije kriv za predmetno krivično djelo.

Na osnovu Službene zabilješka Policijske stanice Banjaluka – Obilićevo, broj ... od 03.09.2016. godine i Službene zabilješke Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor policije, Policijska stanica Banjaluka Obilićevo, broj ... od 03.09.2016. godine, ovaj sud je utvrdio da su policijski službenici PS Obilićevo dana 03.09.2019. godine sačinili službene zabilješke u vezi sa postupanjem po prijavi A. R., a na okolnosti  izvršenja teške krađe u pokušaju, u stanu koji se nalazi na adresi u ulici ..., u B..

Na osnovu Službene zabilješka Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje za opšti kriminalitet, Odsjek za razbojništva, broj ... od 08.02.2017. godine, ovaj sud je utvrdio da je policijski službenik CJB Banja Luka, Sektora kriminalističke policije, dana 08.02.2017. godine obavio razgovor sa postupajućim tužiocem, te upoznao istu sa svim izvršenim operativnim radnjama, a povodom izvršenog krivičnog djela na štetu A. R..

Prema odredbi člana 232 stav 1 tačka 2 Krivičnog zakona određeno je da krivično djelo teške krađe postoji ako je krađa izvršena na naročito opasan ili naročito drzak način, dok je odredbom člana 20 KZ RS predviđeno da će onaj ko sa umišljajem započne izvršenje krivičnog djela, ali ga ne dovrši, kazniti i za pokušaj krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine, ili teža kazna, a za pokušaj drugog krivičnog djela samo kada zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.

Na osnovu svih sprovedenih dokaza u toku glavnog postupka, a prvenstveno iz saglasnih iskaza svjedoka A. R. i B. R., a koji su bili ključni za ovaj krivični postupak s obzirom da su iste bile neposredni očevici predmetnog krivičnog djela, sud je utvrdio da je dana 03.09.2016. godine, oko 13:30 časova, u stanu koji se nalazi na adresi ..., u B., optuženi G. B., u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, ušao u otključan stan R., u kojem su se u tom trenutku nalazile kako svjedokinje A. i B., tako i ćerka A. R., u da je tom prilikom iz torbe u kojoj se nalazio novčanik, pokušao otuđiti isti, ali da ga je u tom činu spriječila upravo A. R. koja je ortopedskim pomagalom svoje majke izgurala optuženog iz stana, te uprkos njegovim prijetnjama, doviknula majci da pozove policiju, a što je ista i učinila. Na ovakav zaključak suda, odnosno da je optuženi počinio predmetno djelo na način kako je to prehodno i opisano, doveli su i izvedeni materijani dokazi, prvenstveno zapisnik o prepoznavanju lica Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje za opšti kriminalitet, Odsjek za razbojništva, broj ... od 08.02.2017. godine, te i fotodokumentacija Policijske uprave Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje kriminalističke tehnike i PDZ, broj ... od 08.02.2017. godine, na osnovu koje je sud utvrdio da je A. R. sa 100% sigurnošću potvrdila da je optuženi lice koje je spornog dana pokušalo da izvrši predmetnu krađu u stanu na adresi ..., u Banjaluci.

Ovaj sud nalazi da je optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv i da nisu postojale okolnosti koje bi dovele u sumnju ovakav zaključak. Što se tiče vinosti, dalje, ovaj sud nalazi da je optuženi predmetno krivično djelo počinio sa direktnim umišljajem, odnosno da je bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje, na šta ukazuje i način postupanja optuženog, tj. da je optuženi ušao u zatvoren stan oštećenih te iz torbe oštećene pokušao da uzme novčanik.

Prilikom odmjeravanja kazne, u smislu člana 37  KZ RS, sud je cijeneći izvod iz kaznene evidencije na ime osumnjičenog G. B., Centar javne bezbjednosti Banjaluka, Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje za opšti kriminalitet, odsjek za potrage, broj ... od 09.02.2017. godine, konstatovao da je po istom optuženi neosuđivan, ali s obzirom da isti datira iz 2017. godine, a da je optuženi na glavnom pretresu izjavio da je već pravosnažno osuđivan, sud je uzeo raniju osuđivanost kao otežavajuću okolnost. Od olakšavajućih okolnosti, sud na strani optuženog nije našao nijednu.

Shodno naprijed navedenom, budući da je za krivično djelo teška krađa iz člana 232 stav 1 tačka 2 KZ RS propisana kazna (kazna zatvora od jedne do osam godina), te uzimajući u obzir da se optuženi predmetnom optužnicom tereti za pokušaj ovog krivičnog djela, a da je odredbom člana 20 stav 2 propisano da će se učinilac za pokušaj kazniti blaže u granicama kazne propisane za krivično djelo, a da se može i blaže kazniti, ovaj sud je optuženom G. B. izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 (hiljadu) KM, a koju je optuženi dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravosnažnosti presude. Ako optuženi ne plati novčanu kaznu u roku, sud će bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora, tako što će se za svaki započetih 100,00 KM odrediti jedan dan zatvora, shodno odredbama člana 36 stav 2 i 3 KZ RS. Ovaj sud smatra da će ovako izrečena sankcija ostvariti svrhu kažnjavanja iz člana 28 KZ  RS, tj. uticati na optuženog da ne čini krivična djela i ostvariti uticaj na njegovo prevaspitanje, ostvariti uticaj na druge da ne čine krivična djela, te uticati na razvijanje i učvršćivanje društvene odgovornosti izražavanjem društvene osude za krivično djelo i neophodnost poštovanja zakona.

Na osnovu člana 108 st. 3 oštećeni se sa eventualno postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnični postupak, s obzirom da podaci u spisu ne pružaju dovoljno osnova za odlučivanje o istom.

Na osnovu člana 99 st. 1 ZKP u vezi sa članom 96 ZKP optuženi je dužan sudu platiti troškove postupka u iznosu od 150,00 (stotinupedeset) KM na ime sudskog paušala, a koji iznos paušalnih troškova sud je odmjerio shodno ličnim i imovinskim prilikama optuženog, te imajući i vidu da se radi o ne pretjerano složenom postupku koji nije trajao dugo, u roku od 30 (trideset) dana po pravosnažnosti presude.

Zapisničar:                                                                                                         Sudija                                                                                                       

Marijana Bunić                                                                                  Zoran Milojica

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Okružnom sudu Banjaluka, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana prijema presude.