• logo
  • osnovna stranica
  • Osnovni sud u Banjoj Luci

    Idi na sadržaj
    BosanskiHrvatskiSrpskiСрпскиEnglish

    Potvrđena prvostepena presuda u krivičnom predmetu zbog krivičnog djela Ugrožavanje javnog saobraćaja

    Potvrđena prvostepena presuda u krivičnom predmetu zbog krivičnog djela Ugrožavanje javnog saobraćaja

    23.09.2022.

    BOSNA I HERCEGOVINA

    REPUBLIKA SRPSKA

    OSNOVNI SUD U BANJOJ LUCI                                                                                                     

    Broj: 71 0 K 280012 18 K

       

     

    U IME REPUBLIKE SRPSKE

     

                    Osnovni sud u Banjaluci, sudija Mag. iur Radmila Medaković, kao sudija pojedinac, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lazendić, u krivičnom predmetu protiv optužene S. Ć., zbog krivičnog djela Ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske („Sl. glasnik RS“, broj 64/17, 15/21 i 89/21, u daljem tekstu: KZ RS), po optužnici Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka broj T13 0 KT 0038528 17 od 27.02.2018. godine, nakon javnog i usmenog glavnog pretresa, okončanog dana 18.10.2021. godine, u prisustvu okružnog javnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka Dijane Kukobat i optuženog B. M., na osnovu člana 24. stav 1. i člana 298. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21 – u daljem tekstu ZKP RS), dana 20.10.2021. godine donio je i javno objavio sljedeću

     

     

    P R E S U D U

     

                    OPTUŽENA S. Ć., kći N. i majke Lj., rođene M., rođena …. godine u T., nastanjena u B., u ulici G. broj …, JMB …, po nacionalnosti Srpkinja, državljanka RS/BiH, pismena, sa završenim pravnim fakultetom, po zanimanju diplomirani pravnik, nezaposlena majka jednog djeteta, neosuđivana, ne vodi se drugi postupak protiv iste.       

     

     

    K r i v a   j e

    Što je:

     

                    Dana 14.11.2017. godine oko 17,30 časova, u B., upravljala putničkim motornim vozilom marke „Škoda Fabia“, registarskih oznaka …, krećući se iz Ulice A. S. S. iz pravca TC „M.“ i dolaskom na raskrsnicu ulica A. S. S. i G., a na kojoj raskrsnici je saobraćaj regulisan uređajem za davanje svjetlosnih saobraćajnih znakova i prilikom skretanja vozilom ulijevo, tj. u G. ulicu, olako držeći da neće ugroziti bezbjednost saobraćaja ili da će moći spriječiti nastajanje zabranjene posljedice, suprotno odredbi člana 111. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH, vozilo nije zaustavila i na takavn način ometala prolaz pješaka koji su već stupili na pješački prelaz, usljed čega je desnim čeonim dijelom vozila kojim je upravljala udarila u desnu bočnu stranu tijela oštećene Kecman S. u vrijeme dok je ista prelazila pješački prelaz idući iz pravca TC „M.“ u pravcu N. pozorišta, pa usljed kojeg udara je oštećena K. S. zadobila tešku tjelesnu povredu u vidu preloma velike kvrge desne ramenjače (nadlaktične kosti).

     

                    Dakle, iz nehata, kao učesnik u saobraćaju na putevima nije se pridržavala saobraćajnih propisa i na takav način ugrozila javni saobraćaj, a što je za posljedicu imalo nanošenje teške tjelesne povrede jednom licu.

                  

                    Čime je počinila krivično djelo Ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402. stav 3.  u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske pa mu sud na osnovu naprijed navedenih odredbi te odredbi člana 43, 52, 62 i 63 Krivičnog zakonika Republike Srpske, optuženoj izriče

     

    USLOVNU OSUDU

     

    KOJOM SE OPTUŽENOJ S.Ć. UTVRĐUJE KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA I ISTOVREMENO ODREĐUJE DA SE ISTA NEĆE IZVRŠITI  UKOLIKO OPTUŽENA U ROKU OD 1 (JEDNE) GODINE PO PRAVOSNAŽNOSTI PRESUDE NE UČINI NOVO, ISTO ILI SLIČNO  KRIVIČNO DJELO.

                   

                Na osnovu člana 99 stav 1  Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske optužena se obavezuje da plati troškove postupka u iznosu od 852,00 KM, od čega se iznos od 702,00 KM odnosi na troškove provedenih vještačenja, a preostali iznos od 150,00 KM predstavlja paušalni iznos krivičnog postupka, a koji ukupan iznos od 852,00 KM je optužena dužna platiti u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude uz prijetnju prinudne naplate.

     

                    O imovinsko pravnom zahtjevu nije odlučivano jer se oštećena S. K. izjasnila da ne postavlja imovinskopravni zahtjev prema optuženoj.

     

     

    O b r a z l o ž e n j e

     

                    Okružno javno tužilaštvo u Banja Luci podnijelo je ovom sudu optužnicu pod brojem T13 0 KT 0038528 17 od 27.02.2018. godine protiv S. Ć. zbog krivičnog djela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402 stav 3. u vezi sa stavom 3   Krivičnog zakonika Republike Srpske i istom je predloženo idavanje kaznenog naloga u kom tužilaštvo predlaže da  su optužneoj izrekne novčanu kaznu  u iznosu od 1.000,00 KM. KZ RS. Predmetna optužnica je potvrđena rješenjem ovog suda broj 71 0 K 280012 18 Kps od dana 24.09.2018.  godine. 

     

                    Na ročištu radi izjašnjenja o krivnji i kaznenom nalogu    koje je održano dana 31.10.2018. godine optužena je izjavila da nije kriva i da ne prihvata krivično pravnu sankciju predloženu optužnicom T 13 0 KT 0038528 17 od 27.02.2018. godine u prijedlogu tužilaštva za izdavanje kaznenog naloga.

                    U toku  dokaznog postupka na održanom glavnom pretresu, a na prijedlog tužilaštva izvedeni su sljedeći dokazi: saslušana je kao svjedok oštećena S. K., te vještaci dr Milan Srdić, vještak medicinske struke i Vojislav Subotić, vještak saobraćajne struke, te su izvedeni sljedeći dokazi objektivne prirode: Zapisnik o ispitivanju osumnjičene Ć.S., PS za BS B., broj 230-266/17 od 30.11.2017. godine, Zapisnik o saslušanju oštećene K. S., PS za BS B., broj 230-249/17 od 17.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje o izvršenom vještačenju tjelesnih povreda oštećene K. S., po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr Milanu Srdiću od 24.01.2018. godine, Prijava povrede na ime oštećene K. S., UKC RS, Služba operacionih sala sa sterilizacijom i prijemnom hirurškom ambulantom, broj 27220 od 14.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje na ime oštećene K. S., UKC RS, Služba operacionih sala sa sterilizacijom i prijemnom hirurškom ambulantom, broj 1705486 od 14.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje na ime oštećene K. S., UKC RS, Služba operacionih sala sa sterilizacijom i prijemnom hirurškom ambulantom, broj 27220 od 14.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje na ime oštećene K.S., ZU „Estetic“ od 08.12.2017. godine, Izvještaj ljekara specijaliste na ime oštećene K. S., Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju  „Dr Miroslav Zotović“, broj 135998 od 12.01.2018. godine, Izvještaj ljekara specijaliste na ime oštećene K. S., Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“, broj 135998 od 15.12.2017. godine, Zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola, opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova u organizmu oštećene K. S., PS za BS Banja Luka, broj 403163 od 14.11.2017. godine, Zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola, opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova u organizmu osumnjičene Ć. S., PS za BS Banja Luka, broj 403162 od 14.11.2017. godine, Izvještaj o saobraćajnoj nezgodi, PS za BS Banja Luka, broj 13-01/8-230-6163/17 od 16.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje o izvršenom saobraćajnom vještačenju po vještaku Subotić Vojislavu od 19.02.2018. godine, Zapisnik o uviđaju, PS za BS B., broj 13-01/8-230-309/17 od 14.11.2017. godine, Fotodokumentacija, PS za BS B. od 14.11.2017. godine, Crtež lica mjesta, PS za BS B. od 14.11.2017. godine, Službena zabilješka sa podacima iz kaznene evidencije za osumnjičenu Ć. S., PS za BS B., broj 230-1365/17 od 07.12.2017. godine, Troškovnik.

     

                    Na prijedlog odbrane, saslušana je optužena S.  Ć. u svojstvu svjedoka, te je izveden kao  materijalni dokaz CD sa rentgenskim snimcima za lice S. K. sa dopisom UKC RS dostavljen dana 28.06.2021. godine koji je sud službenim putem pribavio na prijedlog odbrane. Sud je na ročištu za glavni pretres od dana 18.10.2021. godine odbio kao nepotreban i suvišan prijedlog odbrane da se saslušaju kao svjedoci dr B. i dr K., iz razloga što je na okolnosti na koje je odbrana predlaže svjedoke odgovor dao vještak medicinske struke dr Srdić, kao i prijedlog odbrane da sud pribavi RTG snimke o povredama oštećene jer je sud pribavio CD o povredama oštećene o kojem se izjasnio vještak medicinske struke dr Srdić. Duze trajanje  prvostepenog postupka može se pripisati upornosti suda da se ispoštuje prijedlog branioca da se pribavi sporni CD sa snimkom povreda oštećene, na koje se vještak medicinske struke  na kraju i izjasnio. Po mišljenju suda suvišno bi bilo provođenje dodatnih dokaza  iz razloga što je  i u tom pravcu vještak medicinske struke  za sud dao pihvatljivo i na pravilima struke zasnovano miišljenje koje odbrana nije uspjela dovasti u pitanje niti u sumnju tako da je po mišljenju suda ova ključna činjenica  pravilno i na nesmnjiv način razjašnjena.

     

                    Okružni javni tužilac je u toku čitavog postupka pred sudom ostala kod podnesene optužnice, a nakon provedenog dokaznog postupka, u svojoj završnoj riječi, između ostalog navodi da smatra da su provedenim dokazima potvrđeni činjenični navodi iz optužnice, da je optužena S. Ć. izvršila krivično djelo u vrijeme i na način kako joj se optužnicom stavlja na teret, a da je i uz korektnost suda i strpljenje tužilaštva zbog insistiranja odbrane pribavljen i materijalni dokaz kojim se dokazuje da je posljedica izvršenog krivičnog djela teška tjelesna povreda. Na osnovu svega, kako je optužena počinila krivično djelo iz nehata, te je ranije neosuđivano lice, tužilac je predložila da se optužena proglasi krivim za predmetno krivično djelo i kazni u skladu sa zakonom, kao i da nadoknadi troškove postupka iz istrage.

     

                    Optužena je u toku postupka pred prvostepenim sudom imala branioca i u toku čitavog postupka je poricala krivnju za krivično djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

                    Branilac optužene je u svojoj završnoj riječi izjavila da smatra da tužilaštvo nije dokazalo činjenične navode optužnice, kao i da je nerazjašnjena  odlučujuća činjenica  da li je u pitanju oštećena zadobila tešku tjelesnu povredu koja predmetno djelo kvalifikuje kao krivično, a ne prekršaj, te da nije dokazano da je optužena izazvala ovu posljedicu, a da nije dokazano da li je oštećena snimana dana 06.12.2017.g.  ili onog dana kad je bila nezgoda. Branilac dodaje da se optužena upravo zbog kvalifikacije djela izjasnila da nije kriva za djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret, te da tužilaštvo nije predložilo dokaz na osnovu koga se navodna teška tjelesna povreda oštećene može dovesti u vezu sa djelom koje se optuženoj stavlja na teret. Nadalje branilac optužene ističe da iskaz oštećene koji je dala u svojstvu svjedoka dokazuje nedostatke pribavljenih materijalnih dokaza jer nema RTG – rentgenskog snimka. Konačno, branilac optužene ističe da sud neosnovano, na osnovu iskaza vještaka dr Srdića, smatra CD sa rentgenskim snimcima oštećene vjerodostojnim, te da zbog svega navedenog ne može van razumne sumnje izvršiti kvalifikacija djela na način kako je to učinjeno optužnicom. U vezi sa troškovima postupka, ukoliko sud utvrdi da je optužena kriva za krivično djelo koe joj se stavlja na teret, branilac postavlja zahtjev da se optužena u skladu sa članom 99. stav 4. oslobodi od plaćanja troškova krivičnog postupka, te da sud prilikom odmjeravanja kazne uzme u obzir da će i blaža krivična sankcija postići svrhu kažnjavanja.

     

                    Optužena je prihvatila sve navode svog branioca, te se izjasnila da ne poriče da je izazvala saobraćajnu nezgodu, ali poriče da je u pitanju teška tjelesna povreda.

     

                   Okružno javno tužilaštvo optužilo je S. Ć. da je počinila krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402 stav 3. u vezi sa stavom 3. KZ RS, kojim je u stavu 1. propisano da učesnik u saobraćaju na putevima koji se ne pridržava saobraćajnih propisa i time tako ugrozi javni saobraćaj da dovede u opasnost život ljudi, pa usljed toga kod drugoga nastupi teška tjelesna povreda, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je stavom 3. istog člana propisano da ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno iz nehata, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

     

                    Na prijedlog tužilaštva,  a radi dokazivanja činjenica navedenih u optužnici, saslušana je oštećena S. K., te vještak medicinske struke dr  Milan Srdić i vještak saobraćajne struke Vojislav Subotić.

     

                    Svjedok S.K., koja je ujedno i oštećena u ovom predmetu, je u svom iskazu  pred sudiom, između ostalog,  izjavila da se predmetnog događaj desio 14.11.2017. godine oko pola 6 popodne, da se ona kretala  svojim vozilom u Banja Luci, iz pravca Borika, lijevom stranom kada je došla do pješačkog prelaza između ulica G. i A. S. S., da je sačekala da se upali zeleno svjetlo za pješake i zakoračila je na pješački prelaz kada ju je automobil faktički iza leđa udario jer nije mogla da odreaguje i da ga vidi. Nakon udara je pala, te brzo ustala i otrčala na drugu stranu pješačkog, postupajući u šoku. Dalje navodi da je optužena izašla iz automobila i prišla joj da joj ponudi da je odveze na hirurgiju radi pregleda, na šta je oštećena pristala. Nakon što ju je optužena odvezla kod doktora, ista se sa policijom vratila na lice mjesta radi uviđaja. Oštećena ističe da je imala povredu desnog ramena, da je nosila gips 20 dana, da je prilikom udara prvo pala na vozilo pa na pod, te da ne zahtjeva ni krivično gonjenje optužene, ni naknadu štete od iste, jer je naknadu dobila od „Euros“ osiguranja. Na pitanje branioca oštećena navodi da nije vršeno snimanje ramena isto veče kada se desio predmetni događaj, da je dr K. naložio stavljanje gipsa zbog sumnje na prelom, da je dalje njeno liječenje nastavio dr B., koji nije ustanovio postojanje preloma, a da je gips nastavila nositi zbog mirovanja ruke, te da je išla na fizikalnu terapiju. Na pitanje suda i okružnog javnog tužioca oštećena ponavlja da joj je doktor koji ju je liječio rekao da nema preloma, a da je RTG snimak rađen preko gipsa.

     

                    Vještak medicinske struke dr Milan Srdić je u svom Nalazu i mišljenju od 24.01.2018. godine, kao i u svom iskazu izjavio da je vršio vještačenje povreda koje je zadobila oštećena S. K. na osnovu naredbe Okružnog javnog tužilaštva. Za izradu nalaza i mišljenja vještak navodi da je na raspolaganju imao prijavu ozljede UKC RS prijemna hiruška ambulanta broj protokola 27220 od dana 14.11.2017. godine, nalaz i mišljenje UKC RS broj protokola 1705486 od dana 14.11.2017. godine s tim da je nalaz štampan 29.11.2017. godine sa potpisom dr K. koji je specijalista ortopedije sa traumatologijom, te da mu je oštećena dostavila kontrolni nalaz ortopeda od 22.11.2017. godine, 29.11.2017. godine i 06.12.2017. godine, nalaz i mišljenje ortopeda ZU „Estetik od 08.12.2017. godine i 22.01.2018. godine, te izvještaj ljekara specijaliste fizijatra ZZFRM Dr Miroslav Zotović od 15.12.2017. godine i 12.01.2018. godine. Nakon uvida u dostavljenu medicinsku dokumentaciju vještak je mišljenja da je oštećena S. K. u saobraćajnoj nesreći koja se desila dana 14.11.2017. godine zadobila povredu u vidu preloma velike kvrge desne ramenjače (nadlaktične kosti), što predstavlja tešku tjelesnu povredu, nastalu na način udara desnog ramena u tupo tvrdu podlogu. Na pitanje tužioca, vještak je izjavio da prema medicinskoj dokumentaciji jeste rađen RTG snimak oštećene, te da je dr K. na osnovu istog vidio prelom sa minimalnom dislokacijom, te da je dr J., fizioterapeut, prihvatio tu dijagnozu, te naveo da su pokreti ramena i šake ograničeni, te odredio fizikalni tretman u trajanju od 10 dana. Po miš.ljenju vjejštaka ova povreda predstavlja tešku tjelesnu povredu jer je došlo do znatnog oštećenja funkcije važnog dijela tijela u momentu povređivanja, te da je funkcija protekom vremena dodatno oslabila, te se tek nakon fizikalne terapije poboljšalo stanje. Daljim izlaganjem vještaka, utvrđeno je da su za kompletno vještačenje potrebne RTG snimke koje vještak nije imao prilikom izrade nalaza i mišljenja, zbog čega je sud pristupio pribavljanju ovog dokaza, o kome se vještak izjasnio na ročištu za glavnu raspravu 09.09.2021. godine, te izjavio da snimak koji je sudu dostavljen na CD u potpunosti potvrđuje nalaz dr K., te da je prilikom predmetnog događaja došlo do udarca koji je za posljedicu imao prelom velike kvrge desne ramenjače, što predstavlja tešku tjelesnu povredu, te da je smanjena funkcija bitnog dijela tijela trajala do 2 mjeseca. Branilac optužene je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu koji je izveden na osnovu pribavljenog CD-a sa RTG snimcima oštećene.

                   

                    Vještak saobraćajne struke Vojislav Subotić je u svom Nalazu i mišljenju od 19.02.2018. godine, kao i u svom iskazu datom na ročištu za glavni pretres od dana 18.10.2021. godine izjavio da je vještačenje radio na osnovu naredbe Okružnog javnog tužilaštva, a na osnovu zapisnika o uviđaju saobraćajne nezgode, zapisnika o alkotestiranju za vozača putničkog vozila Škoda Fabia ovdje tužene S. Ć., zapisnika o alkotestiranju pješaka ovdje oštećene S. K., prigovora optužene upućenog Tužilaštvu u vezi sa kvalifikacijom povrede oštećene, zapisnika o ispitivanju osumnjičene S. Ć. i zapisnika o saslušanju svjedoka S. K., te je vještak koristio i satelitski snimak lica mjesta. Na osnovu dokumentacije svjedok je zaključio da je vozilo optužene bilo ispravno, da je u mehanizmu povrede opisao kako je moglo doći do povrede velike kvrge desne ramenjače, odnosno da je do povrede došlo tako što je vozilo čeonim dijelom naletilo na desnu bočnu stranu oštećene, koja je tom prilikom nabačena na prednji poklopac vozila, te odbačena na kolovoz, dakle radi se o čistom čeonom naletu. Nadalje na osnovu izostanka dodatnih povreda kod oštećene, vještak je zaključio da je brzina kojom se kretala optužena bila ispod 20 km/h, da uslovi vožnje jesu bili u određenoj mjeri otežani, ali da je bilo na optuženoj da svoju vožnju prilagodi istima, te da nisu postojale prepreke zbog kojih bi optužena bila spriječena da vidi oštećenu na vrijeme. Na iskaz vještaka nije bilo prigovora.

     

                    Na prijedlog odbrane u svojstvu svjedoka saslušana je optužena S. Ć.. Optužena je u svojstvu svjedoka, dana 18.10.2021. godine na ročištu za glavni pretres izjavila da ne poriče da je do udesa koji je predmet ovog postupka došlo, te da je nakon što se isti dogodio odmah oštećenu odvezla na pregled, da ih je primio dr K. koji joj je prvobitno rekao da se radi o lakšoj povredi ruke i da će oštećenoj trebati ortoza, da je isto veče rađeno snimanje, nakon čega joj dr K. saopštava da se radi o teškoj tjelesnoj povredi, da je sutradan oštećena obavila pregled kod dr B. koji navodi koji se konsultovao i sa dr K. koji tada izjavljuje da sumnja na prelom, da je dr B. nastavio kontrole oštećene ali da nikad nije utvrđeno da je došlo do preloma, te da je jedini razlog zbog kojeg optužena nije prihvatila kazneni nalog predložen od strane tužilaštva upravo kvalifikacija djela.

                    Uvidom u Izvještaj o saobraćajnoj nesreći koji je sačinila PS za BS B. broj 13-01/8-230-6163/17 od 16.11.2017. godine, zajedno sa zapisnikom o uviđaju sačinjenom od strane PS za BS B. broj 13-01/8-230-309/17 od 14.11.2017. godine, fotodokumentacijom PS za BS B. od 14.11.2017. godine i crtežom lica mjesta PS za BS B. od 14.11.2017. godine, te zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola, opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova u organizmu oštećene K. S., PS za BS Banja Luka, broj 403163 od 14.11.2017. godine i zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola, opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova u organizmu osumnjičene Ć. S., PS za BS B., broj 403162 od 14.11.2017. godine, sud je utvrdio da je dana 14.11.2017. godine oko 17.30 časova dogodila saobraćajna nezgoda na raskrsnici ulica G. i A. S. S. u kojoj je jedno lice zadobilo teške tjelesne povrede, da su u navedenoj saobraćajnoj nezgodi učestvovale S. Ć. i S. K., koja je učestvovala kao pješak, da nijedan od učesnika nije imao alkohola u organizmu, da se o stepenu povrede oštećene doktori nisu odmah izjasnili, već 15.11.2017. godine kada je o navedenom obavještena PS za BS B., nakon čega je nadležnom tužilaštvu podnesen izvještaj o saobraćajnoj nesreći.

                    Uvidom u Zapisnik o saslušanju oštećene S. K. PS za BS B. broj 230-249/17 od 17.11.2017. godine, sud je utvrdio da je oštećena prelazila pješački prelaz u vrijeme kada je saobraćajna signalizacija za pješake bila zelena, da su je dva vozila propustila da prođe te da je na par koraka od kraja pješačkog prelaza došla u kontakt sa vozilom, nakon čega je pala na haubu vozila te na kolovoz, te je osjetila bol u desnom ramenu, zbog čega ju je optužena odvezla kod doktora gdje su joj rame stavili u gips.

                    Uvidom u medicinsku dokumentaciju oštećene S. K. i prijavu povrede,  sud je utvrdio da je ista nakon saobraćajne nesreće u kojoj je učestvovala kao pješak pregledana u prijemnoj hirurškoj ambulanti UKC RS  dana 14.11.2017. godine, gdje ju je pregledao dr K. koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je kod oštećene utvrđen prelom desnog velikog tuberkula humeusa sa minimalnom dislokacijom zbog čega je potrebna imobilizacija ramenog pojasa, a na osnovu čega je dr K. podnio prijavu povrede nadležnom tužilaštvu. Nadalje, sud je utvrdio da je liječenje oštećene nastavio dr B. koji je nakon kontrole odredio dalju imobilizaciju i mirovanje, te na zadnjoj kontroli i vježbe jačanja rotatnog mufa, zatim da je oštećenja obavila pregled i u ZU „S-tetik“ prilikom čega je u nalazu i mišljenju dr J. navedeno da su redukovani pokreti u krajnjim amplitudama vanjske rotacije i abdukcije desnog ramena, te da je oštećena liječena i u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „dr Miroslav Zotović“ ambulantnom fizikalnom terapijom u trajanju od 10 dana, nakon čega je određeno da idalje postoje posljedice povrede u vidu ograničenosti korištenja desnog ramena i slabosti desne ruke. 

                    Sud je uvidom u izvod iz kaznene evidencije PS za BS B. broj 230-1365/17 od 07.12.2017. godine za optuženu S. Ć. utvrdio da prema službenoj evidenciji, ista nije osuđivana.

                  

                    Uvidom u CD sa rentgenskim snimcima koji je dostavio UKC RS – Zavod za radiologiju na prijedlog odbrane vještak je dopunio svoj nalaz i mišljenje o povredama  oštećene, a na osnovu čega je sud  utvrdio da je u pitanju teška tjelesna povreda jer je na snimku koji se nalazi na CD navedeno da su snimci lica S. K., rođene …. godine, te da se vidi na kosti koja je snimljena poprečna linija, te je sud  u cjelosti prihvatio nalaz vještaka dr. Srdića kao istinit i tačan.  

     

                    Član 295. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske  propisuje da sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. Nakon svestrane, detaljne i savjesne ocjene svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj i uzajamnoj vezi, povezujući ih s odbranom optuženog, sud je došao do zaključka da izvedeni dokazi, kao i rezultati kompletnog dokaznog postupka daju sudu dovoljno osnova za zaključak da optuženog oglasi krivim za krivično djelo za koje se tereti.

                    Za sud je kao nesporna utvrđena činjenica da je 14.11.2017. godine na raskrsnici ulica G. i A. S. S. došlo do saobraćajne nezgode u kojoj je ovdje optužena S. Ć. učestvovala kao vozač te ostvarila kontakt sa oštećenom S. K. koja je učestvovala kao pješak, a sve dok je oštećena kao pješak imala prvenstvo prolaza jer se kretala preko pješačkog prelaza dok joj je na semaforu bio signal zeleno svjetlo za prelaz pješaka, dok optužena nije pokazala dužnu pažnju jer se trebala uvjeriti da nema pješaka koje treba propustiti prije vršenja skretanja lijevo. Navedenu činjenicu je utvrđena na osnovu materijalnih dokaza, kao i izjave oštećene, te nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke Subotića kojem je sud poklonio vjeru, a sve je i optužena potvrdila u svom iskazu koja  nije poricala da je izazvala  predmetnu saobraćajnu nezgodu. 

                    Međutim, među strankama je sporana posljedica navedene saobraćajne nezgode koja istu kvalifikuje kao krivično djelo ili prekršaj, odnosno sporno je da li su kod oštećene nastupila laka ili teška tjelesna povreda, a što je odlučna činjenica da le se  radnje optužene mogu kvalifikovati kao krivično djelo. Svoju odluku ovaj sud prvenstveno zasniva na medicinskoj dokumentaciji koja je predložena kao materijalni dokaz, te nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke dr Srdića, prema kojima je kod oštećene kao posljedica saobraćajne nezgode došlo do preloma velike kvrge desne ramenjače, dakle smanjena funkcija bitnog dijela tijela trajala je do 2 mjeseca, što predstavlja tešku tjelesnu povredu. Prigovore odbrane da CD koji je dostavljen od strane UKC RS nije vjerodostojan i da se na istom ne nalaze RTG snimci oštećene, sud je odbacio kao paušalne jer je isti sudu dostavljen od strane zdravstvene ustanove koja je nadležna da isti izda, uz dopis sa potpisom direktora ustanove i pečatom ustanove, te sud ne vidi razlog da sumnja u valjanost istog pri čemu je navedeni CD prihvaćen  i od strane vještaka kao vjerodostojan jer je ustaljena praksa da se  navedeni snimci  pohranjuju na navedeni način. U vezi s tim,  sud je odbio prijedlog odbrane da se saslušaju doktori koji su izdali nalaze koji čine medicinsku dokumentaciju iz razloga što su doktori svoje nalaze i mišljenja iznijeli u samim dokumentima, a o istima se izjasnio i vještak medicinske struke dr Srdić koji nije naveo da je neki od nalaza i mišljenja bio nejasan i da je potrebno dalje razjašnjavanje. Konačno, vještak dr Srdić je naveo da je liječenje koje je dokumentovano medicinskom dokumentacijom u skladu sa redovnim liječenjem koje se može očekivati u slučaju nastanka ovakve povrede. Nalaz i mišljenju vještaka dr Srdića sud je poklonio vjeru  i isti u cjelosti prihvatio kao istinit i tačan, jer je isti izrađen u skladu sa pravilima struke i materijalnim dokazima, te istinitost istog odbrana nije usjela dovesti u sumnju.

     

                    Članom 402. stav 1. propisano je da se počiniocem krivičnog djela Ugrožavanje javnog saobraćaja ima smatrati učesnik u saobraćaju na putevima koji se ne pridržava saobraćajnih propisa i time tako ugrozi javni saobraćaj da dovede u opasnost život ljudi, pa usljed toga kod drugoga nastupi teška tjelesna povreda. Shodno navedenom, sud smatra da je bez sumnje dokazano da optužena kao učesnik u saobraćaju na putevima nije pridržavala saobraćajnih propisa, te na taj način ugrozila javni saobraćaj slijedom čega su kod oštećene nastupila teška tjelesna povreda.

     

                    Nakon što je sud utvrdio da je optužena počinila krivično djelo za koje se tereti, sud je utvrdio da je prilikm vršenja istog bila uračunljiva. Tokom postupka sud nije našao niti jednu činjenicu, ni okolnost koje bi dovele u pitanje mogućnost optužene da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima u vrijeme izvršenja istog, odnosno u toku postupka ničim nije dovedena u pitanje uračunljivost optužene.

                    Odlučujući o vinosti optužene kao subjektivnom odnosu prema izvršenom krivičnom djelu, sud nalazi da je optužena ovo krivično djelo učinila iz nehata. Naime, optuženi je bila  svjesna da usljed njenog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držala da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti, odnosno olako držeći da neće ugroziti bezbjednost saobraćaja ili da će moći spriječiti nastupanje   zabranjene posljedice u vidu teške tjeslesne povrede. 

                    Iz svega navedenog sud je stava da je u  radnjama optužene u potpunosti ostvareno biće krivičnog djela koje joj se stavlja na teret, kako u subjektivnom, tako i u ovjektivnom smislu, te  je iz svih naprijed navedenih razloga sud optuženu  oglasio krivom za isto.

     

    Članom 420. stav 3. KZ RS propisano je da ako je predmetno krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja učinjeno iz nehata, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

     

                    Prilikom odmjeravanja i odabira vrste i visine krivičnopravne sankcije, sud je cijenio sve okolnosti na strani optužene kako olakšavajuće, tako i otežavajuće, od kojih zavisi da kazna bude veća ili manja u smislu člana 37. Krivičnog zakona Republike Srpske. Od olakšavajućih okolnosti na strani optuženog sud je uzeo u obzir da se optužena iskreno kaje zbog učinjenog krivičnog djela, da je sam događaj uticao potresno na optuženu, da je pokazala izrazitu pažnju i želju da pomogne oštećenoj nakon saobraćajne nezgoe koja je istu odvezla da joj se što prije ukaže medicinska pomoć, te da je u toku trajanja postupka izgubila zaposlenje pa se nalazi u težoj materijalnoj situaciji, kao i činjenicu da se radi o licu koje do sada nije kažnjavano, a u pitanju je lice starosti 55 godina, niti se protiv iste vodi drugi krivični postupak zbog čega se može zaključiti da se ne radi o osobi koja je sklona vršenju krivičnih djela.  Sud je posebno imao u vidu blagonaklon stav oštećene koja se pred sudom izjasnila da ne traže krivično gonjenje niti kažnjavane optužene, a  takođe da prema istoj ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

                    Od otežavavjućih okolnosti na strani optužene sud nije našao niti jednu.

     

    Sud smatra da je izrečena uslovna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca uz vrijeme provjeravanja u trajanju od 1 godine, a cjeneći ličnost optužene, njen raniji život, posebno da li je ranije osuđivana, njeno ponašanje poslije izvršenog krivičnog djela, a naročito njen odnos prema oštećenoj i nastojanje da oštećenoj popravi štetu, stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo izvršeno, adekvatna težini krivičnog djela, nastupjelim posljedicama i stepenu krivične odgovornosti optužene i da se istom postiže svrha kažnjavanja, kako s aspekta generalne, tako i s aspekta specijalne prevencije. U konkretnom slučaju stav suda je da se opravdano može očekivati da će ovakva sankcija  kao upozoravajuća snakcija uz prijetnju kaznom zatvora, biti od uticaja na optuženu da ne čini nova krivična djela.

     

    Na osnovu člana 99. stav 1. ZKP RS optužena se obavezuje da plati troškove krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 852,00 KM (od čega 702,00 KM se odnose na troškove vještačenja, a 150,00 KM predstavlja paušalni iznos troškova krivičnog postupka), a koji ukupan iznos je dužan platititi u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudne naplate.

     

                    O imovinsko pravnom zahtjevu nije odlučivano jer se oštećena S. K. izjasnila da ne postavlja imovinskopravni zahtjev prema optuženoj.

     

                    Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ovo presude, a uz primjenu odredbi člana 299 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.

     

        Zapisničar                                                                                     Sudija

    Marijana Lazendić                                                          Mag.Iur Radmila Medaković

     

    Pravna pouka:

    Protiv ove presude dozvoljena je žalba o kojoj odlučuje Okružni sud u Banjaluci, a koja se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana prijema iste.

    Prikazana vijest je na:
    240 PREGLEDA
    Kopirano
    Povratak na vrh

    Potvrđena prvostepena presuda u krivičnom predmetu zbog krivičnog djela Ugrožavanje javnog saobraćaja

    Potvrđena prvostepena presuda u krivičnom predmetu zbog krivičnog djela Ugrožavanje javnog saobraćaja

    23.09.2022.

    BOSNA I HERCEGOVINA

    REPUBLIKA SRPSKA

    OSNOVNI SUD U BANJOJ LUCI                                                                                                     

    Broj: 71 0 K 280012 18 K

       

     

    U IME REPUBLIKE SRPSKE

     

                    Osnovni sud u Banjaluci, sudija Mag. iur Radmila Medaković, kao sudija pojedinac, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lazendić, u krivičnom predmetu protiv optužene S. Ć., zbog krivičnog djela Ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske („Sl. glasnik RS“, broj 64/17, 15/21 i 89/21, u daljem tekstu: KZ RS), po optužnici Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka broj T13 0 KT 0038528 17 od 27.02.2018. godine, nakon javnog i usmenog glavnog pretresa, okončanog dana 18.10.2021. godine, u prisustvu okružnog javnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka Dijane Kukobat i optuženog B. M., na osnovu člana 24. stav 1. i člana 298. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21 – u daljem tekstu ZKP RS), dana 20.10.2021. godine donio je i javno objavio sljedeću

     

     

    P R E S U D U

     

                    OPTUŽENA S. Ć., kći N. i majke Lj., rođene M., rođena …. godine u T., nastanjena u B., u ulici G. broj …, JMB …, po nacionalnosti Srpkinja, državljanka RS/BiH, pismena, sa završenim pravnim fakultetom, po zanimanju diplomirani pravnik, nezaposlena majka jednog djeteta, neosuđivana, ne vodi se drugi postupak protiv iste.       

     

     

    K r i v a   j e

    Što je:

     

                    Dana 14.11.2017. godine oko 17,30 časova, u B., upravljala putničkim motornim vozilom marke „Škoda Fabia“, registarskih oznaka …, krećući se iz Ulice A. S. S. iz pravca TC „M.“ i dolaskom na raskrsnicu ulica A. S. S. i G., a na kojoj raskrsnici je saobraćaj regulisan uređajem za davanje svjetlosnih saobraćajnih znakova i prilikom skretanja vozilom ulijevo, tj. u G. ulicu, olako držeći da neće ugroziti bezbjednost saobraćaja ili da će moći spriječiti nastajanje zabranjene posljedice, suprotno odredbi člana 111. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH, vozilo nije zaustavila i na takavn način ometala prolaz pješaka koji su već stupili na pješački prelaz, usljed čega je desnim čeonim dijelom vozila kojim je upravljala udarila u desnu bočnu stranu tijela oštećene Kecman S. u vrijeme dok je ista prelazila pješački prelaz idući iz pravca TC „M.“ u pravcu N. pozorišta, pa usljed kojeg udara je oštećena K. S. zadobila tešku tjelesnu povredu u vidu preloma velike kvrge desne ramenjače (nadlaktične kosti).

     

                    Dakle, iz nehata, kao učesnik u saobraćaju na putevima nije se pridržavala saobraćajnih propisa i na takav način ugrozila javni saobraćaj, a što je za posljedicu imalo nanošenje teške tjelesne povrede jednom licu.

                  

                    Čime je počinila krivično djelo Ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402. stav 3.  u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske pa mu sud na osnovu naprijed navedenih odredbi te odredbi člana 43, 52, 62 i 63 Krivičnog zakonika Republike Srpske, optuženoj izriče

     

    USLOVNU OSUDU

     

    KOJOM SE OPTUŽENOJ S.Ć. UTVRĐUJE KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA I ISTOVREMENO ODREĐUJE DA SE ISTA NEĆE IZVRŠITI  UKOLIKO OPTUŽENA U ROKU OD 1 (JEDNE) GODINE PO PRAVOSNAŽNOSTI PRESUDE NE UČINI NOVO, ISTO ILI SLIČNO  KRIVIČNO DJELO.

                   

                Na osnovu člana 99 stav 1  Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske optužena se obavezuje da plati troškove postupka u iznosu od 852,00 KM, od čega se iznos od 702,00 KM odnosi na troškove provedenih vještačenja, a preostali iznos od 150,00 KM predstavlja paušalni iznos krivičnog postupka, a koji ukupan iznos od 852,00 KM je optužena dužna platiti u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude uz prijetnju prinudne naplate.

     

                    O imovinsko pravnom zahtjevu nije odlučivano jer se oštećena S. K. izjasnila da ne postavlja imovinskopravni zahtjev prema optuženoj.

     

     

    O b r a z l o ž e n j e

     

                    Okružno javno tužilaštvo u Banja Luci podnijelo je ovom sudu optužnicu pod brojem T13 0 KT 0038528 17 od 27.02.2018. godine protiv S. Ć. zbog krivičnog djela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402 stav 3. u vezi sa stavom 3   Krivičnog zakonika Republike Srpske i istom je predloženo idavanje kaznenog naloga u kom tužilaštvo predlaže da  su optužneoj izrekne novčanu kaznu  u iznosu od 1.000,00 KM. KZ RS. Predmetna optužnica je potvrđena rješenjem ovog suda broj 71 0 K 280012 18 Kps od dana 24.09.2018.  godine. 

     

                    Na ročištu radi izjašnjenja o krivnji i kaznenom nalogu    koje je održano dana 31.10.2018. godine optužena je izjavila da nije kriva i da ne prihvata krivično pravnu sankciju predloženu optužnicom T 13 0 KT 0038528 17 od 27.02.2018. godine u prijedlogu tužilaštva za izdavanje kaznenog naloga.

                    U toku  dokaznog postupka na održanom glavnom pretresu, a na prijedlog tužilaštva izvedeni su sljedeći dokazi: saslušana je kao svjedok oštećena S. K., te vještaci dr Milan Srdić, vještak medicinske struke i Vojislav Subotić, vještak saobraćajne struke, te su izvedeni sljedeći dokazi objektivne prirode: Zapisnik o ispitivanju osumnjičene Ć.S., PS za BS B., broj 230-266/17 od 30.11.2017. godine, Zapisnik o saslušanju oštećene K. S., PS za BS B., broj 230-249/17 od 17.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje o izvršenom vještačenju tjelesnih povreda oštećene K. S., po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr Milanu Srdiću od 24.01.2018. godine, Prijava povrede na ime oštećene K. S., UKC RS, Služba operacionih sala sa sterilizacijom i prijemnom hirurškom ambulantom, broj 27220 od 14.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje na ime oštećene K. S., UKC RS, Služba operacionih sala sa sterilizacijom i prijemnom hirurškom ambulantom, broj 1705486 od 14.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje na ime oštećene K. S., UKC RS, Služba operacionih sala sa sterilizacijom i prijemnom hirurškom ambulantom, broj 27220 od 14.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje na ime oštećene K.S., ZU „Estetic“ od 08.12.2017. godine, Izvještaj ljekara specijaliste na ime oštećene K. S., Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju  „Dr Miroslav Zotović“, broj 135998 od 12.01.2018. godine, Izvještaj ljekara specijaliste na ime oštećene K. S., Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“, broj 135998 od 15.12.2017. godine, Zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola, opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova u organizmu oštećene K. S., PS za BS Banja Luka, broj 403163 od 14.11.2017. godine, Zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola, opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova u organizmu osumnjičene Ć. S., PS za BS Banja Luka, broj 403162 od 14.11.2017. godine, Izvještaj o saobraćajnoj nezgodi, PS za BS Banja Luka, broj 13-01/8-230-6163/17 od 16.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje o izvršenom saobraćajnom vještačenju po vještaku Subotić Vojislavu od 19.02.2018. godine, Zapisnik o uviđaju, PS za BS B., broj 13-01/8-230-309/17 od 14.11.2017. godine, Fotodokumentacija, PS za BS B. od 14.11.2017. godine, Crtež lica mjesta, PS za BS B. od 14.11.2017. godine, Službena zabilješka sa podacima iz kaznene evidencije za osumnjičenu Ć. S., PS za BS B., broj 230-1365/17 od 07.12.2017. godine, Troškovnik.

     

                    Na prijedlog odbrane, saslušana je optužena S.  Ć. u svojstvu svjedoka, te je izveden kao  materijalni dokaz CD sa rentgenskim snimcima za lice S. K. sa dopisom UKC RS dostavljen dana 28.06.2021. godine koji je sud službenim putem pribavio na prijedlog odbrane. Sud je na ročištu za glavni pretres od dana 18.10.2021. godine odbio kao nepotreban i suvišan prijedlog odbrane da se saslušaju kao svjedoci dr B. i dr K., iz razloga što je na okolnosti na koje je odbrana predlaže svjedoke odgovor dao vještak medicinske struke dr Srdić, kao i prijedlog odbrane da sud pribavi RTG snimke o povredama oštećene jer je sud pribavio CD o povredama oštećene o kojem se izjasnio vještak medicinske struke dr Srdić. Duze trajanje  prvostepenog postupka može se pripisati upornosti suda da se ispoštuje prijedlog branioca da se pribavi sporni CD sa snimkom povreda oštećene, na koje se vještak medicinske struke  na kraju i izjasnio. Po mišljenju suda suvišno bi bilo provođenje dodatnih dokaza  iz razloga što je  i u tom pravcu vještak medicinske struke  za sud dao pihvatljivo i na pravilima struke zasnovano miišljenje koje odbrana nije uspjela dovasti u pitanje niti u sumnju tako da je po mišljenju suda ova ključna činjenica  pravilno i na nesmnjiv način razjašnjena.

     

                    Okružni javni tužilac je u toku čitavog postupka pred sudom ostala kod podnesene optužnice, a nakon provedenog dokaznog postupka, u svojoj završnoj riječi, između ostalog navodi da smatra da su provedenim dokazima potvrđeni činjenični navodi iz optužnice, da je optužena S. Ć. izvršila krivično djelo u vrijeme i na način kako joj se optužnicom stavlja na teret, a da je i uz korektnost suda i strpljenje tužilaštva zbog insistiranja odbrane pribavljen i materijalni dokaz kojim se dokazuje da je posljedica izvršenog krivičnog djela teška tjelesna povreda. Na osnovu svega, kako je optužena počinila krivično djelo iz nehata, te je ranije neosuđivano lice, tužilac je predložila da se optužena proglasi krivim za predmetno krivično djelo i kazni u skladu sa zakonom, kao i da nadoknadi troškove postupka iz istrage.

     

                    Optužena je u toku postupka pred prvostepenim sudom imala branioca i u toku čitavog postupka je poricala krivnju za krivično djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

                    Branilac optužene je u svojoj završnoj riječi izjavila da smatra da tužilaštvo nije dokazalo činjenične navode optužnice, kao i da je nerazjašnjena  odlučujuća činjenica  da li je u pitanju oštećena zadobila tešku tjelesnu povredu koja predmetno djelo kvalifikuje kao krivično, a ne prekršaj, te da nije dokazano da je optužena izazvala ovu posljedicu, a da nije dokazano da li je oštećena snimana dana 06.12.2017.g.  ili onog dana kad je bila nezgoda. Branilac dodaje da se optužena upravo zbog kvalifikacije djela izjasnila da nije kriva za djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret, te da tužilaštvo nije predložilo dokaz na osnovu koga se navodna teška tjelesna povreda oštećene može dovesti u vezu sa djelom koje se optuženoj stavlja na teret. Nadalje branilac optužene ističe da iskaz oštećene koji je dala u svojstvu svjedoka dokazuje nedostatke pribavljenih materijalnih dokaza jer nema RTG – rentgenskog snimka. Konačno, branilac optužene ističe da sud neosnovano, na osnovu iskaza vještaka dr Srdića, smatra CD sa rentgenskim snimcima oštećene vjerodostojnim, te da zbog svega navedenog ne može van razumne sumnje izvršiti kvalifikacija djela na način kako je to učinjeno optužnicom. U vezi sa troškovima postupka, ukoliko sud utvrdi da je optužena kriva za krivično djelo koe joj se stavlja na teret, branilac postavlja zahtjev da se optužena u skladu sa članom 99. stav 4. oslobodi od plaćanja troškova krivičnog postupka, te da sud prilikom odmjeravanja kazne uzme u obzir da će i blaža krivična sankcija postići svrhu kažnjavanja.

     

                    Optužena je prihvatila sve navode svog branioca, te se izjasnila da ne poriče da je izazvala saobraćajnu nezgodu, ali poriče da je u pitanju teška tjelesna povreda.

     

                   Okružno javno tužilaštvo optužilo je S. Ć. da je počinila krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402 stav 3. u vezi sa stavom 3. KZ RS, kojim je u stavu 1. propisano da učesnik u saobraćaju na putevima koji se ne pridržava saobraćajnih propisa i time tako ugrozi javni saobraćaj da dovede u opasnost život ljudi, pa usljed toga kod drugoga nastupi teška tjelesna povreda, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je stavom 3. istog člana propisano da ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno iz nehata, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

     

                    Na prijedlog tužilaštva,  a radi dokazivanja činjenica navedenih u optužnici, saslušana je oštećena S. K., te vještak medicinske struke dr  Milan Srdić i vještak saobraćajne struke Vojislav Subotić.

     

                    Svjedok S.K., koja je ujedno i oštećena u ovom predmetu, je u svom iskazu  pred sudiom, između ostalog,  izjavila da se predmetnog događaj desio 14.11.2017. godine oko pola 6 popodne, da se ona kretala  svojim vozilom u Banja Luci, iz pravca Borika, lijevom stranom kada je došla do pješačkog prelaza između ulica G. i A. S. S., da je sačekala da se upali zeleno svjetlo za pješake i zakoračila je na pješački prelaz kada ju je automobil faktički iza leđa udario jer nije mogla da odreaguje i da ga vidi. Nakon udara je pala, te brzo ustala i otrčala na drugu stranu pješačkog, postupajući u šoku. Dalje navodi da je optužena izašla iz automobila i prišla joj da joj ponudi da je odveze na hirurgiju radi pregleda, na šta je oštećena pristala. Nakon što ju je optužena odvezla kod doktora, ista se sa policijom vratila na lice mjesta radi uviđaja. Oštećena ističe da je imala povredu desnog ramena, da je nosila gips 20 dana, da je prilikom udara prvo pala na vozilo pa na pod, te da ne zahtjeva ni krivično gonjenje optužene, ni naknadu štete od iste, jer je naknadu dobila od „Euros“ osiguranja. Na pitanje branioca oštećena navodi da nije vršeno snimanje ramena isto veče kada se desio predmetni događaj, da je dr K. naložio stavljanje gipsa zbog sumnje na prelom, da je dalje njeno liječenje nastavio dr B., koji nije ustanovio postojanje preloma, a da je gips nastavila nositi zbog mirovanja ruke, te da je išla na fizikalnu terapiju. Na pitanje suda i okružnog javnog tužioca oštećena ponavlja da joj je doktor koji ju je liječio rekao da nema preloma, a da je RTG snimak rađen preko gipsa.

     

                    Vještak medicinske struke dr Milan Srdić je u svom Nalazu i mišljenju od 24.01.2018. godine, kao i u svom iskazu izjavio da je vršio vještačenje povreda koje je zadobila oštećena S. K. na osnovu naredbe Okružnog javnog tužilaštva. Za izradu nalaza i mišljenja vještak navodi da je na raspolaganju imao prijavu ozljede UKC RS prijemna hiruška ambulanta broj protokola 27220 od dana 14.11.2017. godine, nalaz i mišljenje UKC RS broj protokola 1705486 od dana 14.11.2017. godine s tim da je nalaz štampan 29.11.2017. godine sa potpisom dr K. koji je specijalista ortopedije sa traumatologijom, te da mu je oštećena dostavila kontrolni nalaz ortopeda od 22.11.2017. godine, 29.11.2017. godine i 06.12.2017. godine, nalaz i mišljenje ortopeda ZU „Estetik od 08.12.2017. godine i 22.01.2018. godine, te izvještaj ljekara specijaliste fizijatra ZZFRM Dr Miroslav Zotović od 15.12.2017. godine i 12.01.2018. godine. Nakon uvida u dostavljenu medicinsku dokumentaciju vještak je mišljenja da je oštećena S. K. u saobraćajnoj nesreći koja se desila dana 14.11.2017. godine zadobila povredu u vidu preloma velike kvrge desne ramenjače (nadlaktične kosti), što predstavlja tešku tjelesnu povredu, nastalu na način udara desnog ramena u tupo tvrdu podlogu. Na pitanje tužioca, vještak je izjavio da prema medicinskoj dokumentaciji jeste rađen RTG snimak oštećene, te da je dr K. na osnovu istog vidio prelom sa minimalnom dislokacijom, te da je dr J., fizioterapeut, prihvatio tu dijagnozu, te naveo da su pokreti ramena i šake ograničeni, te odredio fizikalni tretman u trajanju od 10 dana. Po miš.ljenju vjejštaka ova povreda predstavlja tešku tjelesnu povredu jer je došlo do znatnog oštećenja funkcije važnog dijela tijela u momentu povređivanja, te da je funkcija protekom vremena dodatno oslabila, te se tek nakon fizikalne terapije poboljšalo stanje. Daljim izlaganjem vještaka, utvrđeno je da su za kompletno vještačenje potrebne RTG snimke koje vještak nije imao prilikom izrade nalaza i mišljenja, zbog čega je sud pristupio pribavljanju ovog dokaza, o kome se vještak izjasnio na ročištu za glavnu raspravu 09.09.2021. godine, te izjavio da snimak koji je sudu dostavljen na CD u potpunosti potvrđuje nalaz dr K., te da je prilikom predmetnog događaja došlo do udarca koji je za posljedicu imao prelom velike kvrge desne ramenjače, što predstavlja tešku tjelesnu povredu, te da je smanjena funkcija bitnog dijela tijela trajala do 2 mjeseca. Branilac optužene je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu koji je izveden na osnovu pribavljenog CD-a sa RTG snimcima oštećene.

                   

                    Vještak saobraćajne struke Vojislav Subotić je u svom Nalazu i mišljenju od 19.02.2018. godine, kao i u svom iskazu datom na ročištu za glavni pretres od dana 18.10.2021. godine izjavio da je vještačenje radio na osnovu naredbe Okružnog javnog tužilaštva, a na osnovu zapisnika o uviđaju saobraćajne nezgode, zapisnika o alkotestiranju za vozača putničkog vozila Škoda Fabia ovdje tužene S. Ć., zapisnika o alkotestiranju pješaka ovdje oštećene S. K., prigovora optužene upućenog Tužilaštvu u vezi sa kvalifikacijom povrede oštećene, zapisnika o ispitivanju osumnjičene S. Ć. i zapisnika o saslušanju svjedoka S. K., te je vještak koristio i satelitski snimak lica mjesta. Na osnovu dokumentacije svjedok je zaključio da je vozilo optužene bilo ispravno, da je u mehanizmu povrede opisao kako je moglo doći do povrede velike kvrge desne ramenjače, odnosno da je do povrede došlo tako što je vozilo čeonim dijelom naletilo na desnu bočnu stranu oštećene, koja je tom prilikom nabačena na prednji poklopac vozila, te odbačena na kolovoz, dakle radi se o čistom čeonom naletu. Nadalje na osnovu izostanka dodatnih povreda kod oštećene, vještak je zaključio da je brzina kojom se kretala optužena bila ispod 20 km/h, da uslovi vožnje jesu bili u određenoj mjeri otežani, ali da je bilo na optuženoj da svoju vožnju prilagodi istima, te da nisu postojale prepreke zbog kojih bi optužena bila spriječena da vidi oštećenu na vrijeme. Na iskaz vještaka nije bilo prigovora.

     

                    Na prijedlog odbrane u svojstvu svjedoka saslušana je optužena S. Ć.. Optužena je u svojstvu svjedoka, dana 18.10.2021. godine na ročištu za glavni pretres izjavila da ne poriče da je do udesa koji je predmet ovog postupka došlo, te da je nakon što se isti dogodio odmah oštećenu odvezla na pregled, da ih je primio dr K. koji joj je prvobitno rekao da se radi o lakšoj povredi ruke i da će oštećenoj trebati ortoza, da je isto veče rađeno snimanje, nakon čega joj dr K. saopštava da se radi o teškoj tjelesnoj povredi, da je sutradan oštećena obavila pregled kod dr B. koji navodi koji se konsultovao i sa dr K. koji tada izjavljuje da sumnja na prelom, da je dr B. nastavio kontrole oštećene ali da nikad nije utvrđeno da je došlo do preloma, te da je jedini razlog zbog kojeg optužena nije prihvatila kazneni nalog predložen od strane tužilaštva upravo kvalifikacija djela.

                    Uvidom u Izvještaj o saobraćajnoj nesreći koji je sačinila PS za BS B. broj 13-01/8-230-6163/17 od 16.11.2017. godine, zajedno sa zapisnikom o uviđaju sačinjenom od strane PS za BS B. broj 13-01/8-230-309/17 od 14.11.2017. godine, fotodokumentacijom PS za BS B. od 14.11.2017. godine i crtežom lica mjesta PS za BS B. od 14.11.2017. godine, te zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola, opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova u organizmu oštećene K. S., PS za BS Banja Luka, broj 403163 od 14.11.2017. godine i zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola, opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova u organizmu osumnjičene Ć. S., PS za BS B., broj 403162 od 14.11.2017. godine, sud je utvrdio da je dana 14.11.2017. godine oko 17.30 časova dogodila saobraćajna nezgoda na raskrsnici ulica G. i A. S. S. u kojoj je jedno lice zadobilo teške tjelesne povrede, da su u navedenoj saobraćajnoj nezgodi učestvovale S. Ć. i S. K., koja je učestvovala kao pješak, da nijedan od učesnika nije imao alkohola u organizmu, da se o stepenu povrede oštećene doktori nisu odmah izjasnili, već 15.11.2017. godine kada je o navedenom obavještena PS za BS B., nakon čega je nadležnom tužilaštvu podnesen izvještaj o saobraćajnoj nesreći.

                    Uvidom u Zapisnik o saslušanju oštećene S. K. PS za BS B. broj 230-249/17 od 17.11.2017. godine, sud je utvrdio da je oštećena prelazila pješački prelaz u vrijeme kada je saobraćajna signalizacija za pješake bila zelena, da su je dva vozila propustila da prođe te da je na par koraka od kraja pješačkog prelaza došla u kontakt sa vozilom, nakon čega je pala na haubu vozila te na kolovoz, te je osjetila bol u desnom ramenu, zbog čega ju je optužena odvezla kod doktora gdje su joj rame stavili u gips.

                    Uvidom u medicinsku dokumentaciju oštećene S. K. i prijavu povrede,  sud je utvrdio da je ista nakon saobraćajne nesreće u kojoj je učestvovala kao pješak pregledana u prijemnoj hirurškoj ambulanti UKC RS  dana 14.11.2017. godine, gdje ju je pregledao dr K. koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je kod oštećene utvrđen prelom desnog velikog tuberkula humeusa sa minimalnom dislokacijom zbog čega je potrebna imobilizacija ramenog pojasa, a na osnovu čega je dr K. podnio prijavu povrede nadležnom tužilaštvu. Nadalje, sud je utvrdio da je liječenje oštećene nastavio dr B. koji je nakon kontrole odredio dalju imobilizaciju i mirovanje, te na zadnjoj kontroli i vježbe jačanja rotatnog mufa, zatim da je oštećenja obavila pregled i u ZU „S-tetik“ prilikom čega je u nalazu i mišljenju dr J. navedeno da su redukovani pokreti u krajnjim amplitudama vanjske rotacije i abdukcije desnog ramena, te da je oštećena liječena i u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „dr Miroslav Zotović“ ambulantnom fizikalnom terapijom u trajanju od 10 dana, nakon čega je određeno da idalje postoje posljedice povrede u vidu ograničenosti korištenja desnog ramena i slabosti desne ruke. 

                    Sud je uvidom u izvod iz kaznene evidencije PS za BS B. broj 230-1365/17 od 07.12.2017. godine za optuženu S. Ć. utvrdio da prema službenoj evidenciji, ista nije osuđivana.

                  

                    Uvidom u CD sa rentgenskim snimcima koji je dostavio UKC RS – Zavod za radiologiju na prijedlog odbrane vještak je dopunio svoj nalaz i mišljenje o povredama  oštećene, a na osnovu čega je sud  utvrdio da je u pitanju teška tjelesna povreda jer je na snimku koji se nalazi na CD navedeno da su snimci lica S. K., rođene …. godine, te da se vidi na kosti koja je snimljena poprečna linija, te je sud  u cjelosti prihvatio nalaz vještaka dr. Srdića kao istinit i tačan.  

     

                    Član 295. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske  propisuje da sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. Nakon svestrane, detaljne i savjesne ocjene svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj i uzajamnoj vezi, povezujući ih s odbranom optuženog, sud je došao do zaključka da izvedeni dokazi, kao i rezultati kompletnog dokaznog postupka daju sudu dovoljno osnova za zaključak da optuženog oglasi krivim za krivično djelo za koje se tereti.

                    Za sud je kao nesporna utvrđena činjenica da je 14.11.2017. godine na raskrsnici ulica G. i A. S. S. došlo do saobraćajne nezgode u kojoj je ovdje optužena S. Ć. učestvovala kao vozač te ostvarila kontakt sa oštećenom S. K. koja je učestvovala kao pješak, a sve dok je oštećena kao pješak imala prvenstvo prolaza jer se kretala preko pješačkog prelaza dok joj je na semaforu bio signal zeleno svjetlo za prelaz pješaka, dok optužena nije pokazala dužnu pažnju jer se trebala uvjeriti da nema pješaka koje treba propustiti prije vršenja skretanja lijevo. Navedenu činjenicu je utvrđena na osnovu materijalnih dokaza, kao i izjave oštećene, te nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke Subotića kojem je sud poklonio vjeru, a sve je i optužena potvrdila u svom iskazu koja  nije poricala da je izazvala  predmetnu saobraćajnu nezgodu. 

                    Međutim, među strankama je sporana posljedica navedene saobraćajne nezgode koja istu kvalifikuje kao krivično djelo ili prekršaj, odnosno sporno je da li su kod oštećene nastupila laka ili teška tjelesna povreda, a što je odlučna činjenica da le se  radnje optužene mogu kvalifikovati kao krivično djelo. Svoju odluku ovaj sud prvenstveno zasniva na medicinskoj dokumentaciji koja je predložena kao materijalni dokaz, te nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke dr Srdića, prema kojima je kod oštećene kao posljedica saobraćajne nezgode došlo do preloma velike kvrge desne ramenjače, dakle smanjena funkcija bitnog dijela tijela trajala je do 2 mjeseca, što predstavlja tešku tjelesnu povredu. Prigovore odbrane da CD koji je dostavljen od strane UKC RS nije vjerodostojan i da se na istom ne nalaze RTG snimci oštećene, sud je odbacio kao paušalne jer je isti sudu dostavljen od strane zdravstvene ustanove koja je nadležna da isti izda, uz dopis sa potpisom direktora ustanove i pečatom ustanove, te sud ne vidi razlog da sumnja u valjanost istog pri čemu je navedeni CD prihvaćen  i od strane vještaka kao vjerodostojan jer je ustaljena praksa da se  navedeni snimci  pohranjuju na navedeni način. U vezi s tim,  sud je odbio prijedlog odbrane da se saslušaju doktori koji su izdali nalaze koji čine medicinsku dokumentaciju iz razloga što su doktori svoje nalaze i mišljenja iznijeli u samim dokumentima, a o istima se izjasnio i vještak medicinske struke dr Srdić koji nije naveo da je neki od nalaza i mišljenja bio nejasan i da je potrebno dalje razjašnjavanje. Konačno, vještak dr Srdić je naveo da je liječenje koje je dokumentovano medicinskom dokumentacijom u skladu sa redovnim liječenjem koje se može očekivati u slučaju nastanka ovakve povrede. Nalaz i mišljenju vještaka dr Srdića sud je poklonio vjeru  i isti u cjelosti prihvatio kao istinit i tačan, jer je isti izrađen u skladu sa pravilima struke i materijalnim dokazima, te istinitost istog odbrana nije usjela dovesti u sumnju.

     

                    Članom 402. stav 1. propisano je da se počiniocem krivičnog djela Ugrožavanje javnog saobraćaja ima smatrati učesnik u saobraćaju na putevima koji se ne pridržava saobraćajnih propisa i time tako ugrozi javni saobraćaj da dovede u opasnost život ljudi, pa usljed toga kod drugoga nastupi teška tjelesna povreda. Shodno navedenom, sud smatra da je bez sumnje dokazano da optužena kao učesnik u saobraćaju na putevima nije pridržavala saobraćajnih propisa, te na taj način ugrozila javni saobraćaj slijedom čega su kod oštećene nastupila teška tjelesna povreda.

     

                    Nakon što je sud utvrdio da je optužena počinila krivično djelo za koje se tereti, sud je utvrdio da je prilikm vršenja istog bila uračunljiva. Tokom postupka sud nije našao niti jednu činjenicu, ni okolnost koje bi dovele u pitanje mogućnost optužene da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima u vrijeme izvršenja istog, odnosno u toku postupka ničim nije dovedena u pitanje uračunljivost optužene.

                    Odlučujući o vinosti optužene kao subjektivnom odnosu prema izvršenom krivičnom djelu, sud nalazi da je optužena ovo krivično djelo učinila iz nehata. Naime, optuženi je bila  svjesna da usljed njenog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držala da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti, odnosno olako držeći da neće ugroziti bezbjednost saobraćaja ili da će moći spriječiti nastupanje   zabranjene posljedice u vidu teške tjeslesne povrede. 

                    Iz svega navedenog sud je stava da je u  radnjama optužene u potpunosti ostvareno biće krivičnog djela koje joj se stavlja na teret, kako u subjektivnom, tako i u ovjektivnom smislu, te  je iz svih naprijed navedenih razloga sud optuženu  oglasio krivom za isto.

     

    Članom 420. stav 3. KZ RS propisano je da ako je predmetno krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja učinjeno iz nehata, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

     

                    Prilikom odmjeravanja i odabira vrste i visine krivičnopravne sankcije, sud je cijenio sve okolnosti na strani optužene kako olakšavajuće, tako i otežavajuće, od kojih zavisi da kazna bude veća ili manja u smislu člana 37. Krivičnog zakona Republike Srpske. Od olakšavajućih okolnosti na strani optuženog sud je uzeo u obzir da se optužena iskreno kaje zbog učinjenog krivičnog djela, da je sam događaj uticao potresno na optuženu, da je pokazala izrazitu pažnju i želju da pomogne oštećenoj nakon saobraćajne nezgoe koja je istu odvezla da joj se što prije ukaže medicinska pomoć, te da je u toku trajanja postupka izgubila zaposlenje pa se nalazi u težoj materijalnoj situaciji, kao i činjenicu da se radi o licu koje do sada nije kažnjavano, a u pitanju je lice starosti 55 godina, niti se protiv iste vodi drugi krivični postupak zbog čega se može zaključiti da se ne radi o osobi koja je sklona vršenju krivičnih djela.  Sud je posebno imao u vidu blagonaklon stav oštećene koja se pred sudom izjasnila da ne traže krivično gonjenje niti kažnjavane optužene, a  takođe da prema istoj ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

                    Od otežavavjućih okolnosti na strani optužene sud nije našao niti jednu.

     

    Sud smatra da je izrečena uslovna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca uz vrijeme provjeravanja u trajanju od 1 godine, a cjeneći ličnost optužene, njen raniji život, posebno da li je ranije osuđivana, njeno ponašanje poslije izvršenog krivičnog djela, a naročito njen odnos prema oštećenoj i nastojanje da oštećenoj popravi štetu, stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo izvršeno, adekvatna težini krivičnog djela, nastupjelim posljedicama i stepenu krivične odgovornosti optužene i da se istom postiže svrha kažnjavanja, kako s aspekta generalne, tako i s aspekta specijalne prevencije. U konkretnom slučaju stav suda je da se opravdano može očekivati da će ovakva sankcija  kao upozoravajuća snakcija uz prijetnju kaznom zatvora, biti od uticaja na optuženu da ne čini nova krivična djela.

     

    Na osnovu člana 99. stav 1. ZKP RS optužena se obavezuje da plati troškove krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 852,00 KM (od čega 702,00 KM se odnose na troškove vještačenja, a 150,00 KM predstavlja paušalni iznos troškova krivičnog postupka), a koji ukupan iznos je dužan platititi u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudne naplate.

     

                    O imovinsko pravnom zahtjevu nije odlučivano jer se oštećena S. K. izjasnila da ne postavlja imovinskopravni zahtjev prema optuženoj.

     

                    Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ovo presude, a uz primjenu odredbi člana 299 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.

     

        Zapisničar                                                                                     Sudija

    Marijana Lazendić                                                          Mag.Iur Radmila Medaković

     

    Pravna pouka:

    Protiv ove presude dozvoljena je žalba o kojoj odlučuje Okružni sud u Banjaluci, a koja se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana prijema iste.