Potvrđena prvostepena presuda u krivičnom predmetu zbog krivičnog djela Ugrožavanje javnog saobraćaja
Potvrđena prvostepena presuda u krivičnom predmetu zbog krivičnog djela Ugrožavanje javnog saobraćaja
BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BANJOJ
LUCI
Broj: 71 0 K 280012 18 K
U IME REPUBLIKE SRPSKE
Osnovni sud u Banjaluci, sudija Mag. iur Radmila Medaković, kao sudija
pojedinac, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lazendić, u krivičnom predmetu
protiv optužene S. Ć., zbog krivičnog djela Ugrožavanje javnog saobraćaja iz
člana 402. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske
(„Sl. glasnik RS“, broj 64/17, 15/21 i 89/21, u daljem tekstu: KZ RS), po
optužnici Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka broj T13 0 KT 0038528 17 od
27.02.2018. godine, nakon javnog i usmenog glavnog pretresa, okončanog dana
18.10.2021. godine, u prisustvu okružnog javnog tužioca Okružnog javnog
tužilaštva Banjaluka Dijane Kukobat i optuženog B. M., na osnovu člana 24. stav
1. i člana 298. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni
glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21 – u daljem tekstu ZKP
RS), dana 20.10.2021. godine donio je i javno objavio sljedeću
P R E S U D U
OPTUŽENA S. Ć., kći N. i
majke Lj., rođene M., rođena …. godine u T., nastanjena u B., u ulici G. broj
…, JMB …, po nacionalnosti Srpkinja, državljanka RS/BiH, pismena, sa završenim
pravnim fakultetom, po zanimanju diplomirani pravnik, nezaposlena majka jednog
djeteta, neosuđivana, ne vodi se drugi postupak protiv iste.
K r i v a j e
Što je:
Dana 14.11.2017. godine oko 17,30 časova, u B., upravljala putničkim motornim
vozilom marke „Škoda Fabia“, registarskih oznaka …, krećući se iz Ulice A. S.
S. iz pravca TC „M.“ i dolaskom na raskrsnicu ulica A. S. S. i G., a na kojoj
raskrsnici je saobraćaj regulisan uređajem za davanje svjetlosnih saobraćajnih
znakova i prilikom skretanja vozilom ulijevo, tj. u G. ulicu, olako držeći da
neće ugroziti bezbjednost saobraćaja ili da će moći spriječiti nastajanje
zabranjene posljedice, suprotno odredbi člana 111. stav 1. Zakona o osnovama
bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH, vozilo nije zaustavila i na takavn
način ometala prolaz pješaka koji su već stupili na pješački prelaz, usljed
čega je desnim čeonim dijelom vozila kojim je upravljala udarila u desnu bočnu
stranu tijela oštećene Kecman S. u vrijeme dok je ista prelazila pješački
prelaz idući iz pravca TC „M.“ u pravcu N. pozorišta, pa usljed kojeg udara je
oštećena K. S. zadobila tešku tjelesnu povredu u vidu preloma velike kvrge
desne ramenjače (nadlaktične kosti).
Dakle, iz nehata, kao učesnik u saobraćaju na putevima nije se pridržavala
saobraćajnih propisa i na takav način ugrozila javni saobraćaj, a što je za
posljedicu imalo nanošenje teške tjelesne povrede jednom licu.
Čime je počinila krivično djelo Ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402.
stav 3. u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske pa mu sud
na osnovu naprijed navedenih odredbi te odredbi člana 43, 52, 62 i 63 Krivičnog
zakonika Republike Srpske, optuženoj izriče
USLOVNU OSUDU
KOJOM SE OPTUŽENOJ S.Ć. UTVRĐUJE KAZNA ZATVORA U
TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA I ISTOVREMENO ODREĐUJE DA SE ISTA NEĆE
IZVRŠITI UKOLIKO OPTUŽENA U ROKU OD 1 (JEDNE) GODINE PO PRAVOSNAŽNOSTI
PRESUDE NE UČINI NOVO, ISTO ILI SLIČNO KRIVIČNO DJELO.
Na osnovu člana 99 stav 1 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske
optužena se obavezuje da plati troškove postupka u iznosu od 852,00 KM, od čega
se iznos od 702,00 KM odnosi na troškove provedenih vještačenja, a preostali
iznos od 150,00 KM predstavlja paušalni iznos krivičnog postupka, a koji ukupan
iznos od 852,00 KM je optužena dužna platiti u roku od 30 dana po
pravosnažnosti presude uz prijetnju prinudne naplate.
O imovinsko pravnom zahtjevu nije odlučivano jer se oštećena S. K. izjasnila da
ne postavlja imovinskopravni zahtjev prema optuženoj.
O b r a z l o ž e n j e
Okružno javno tužilaštvo u Banja Luci podnijelo je ovom sudu optužnicu pod
brojem T13 0 KT 0038528 17 od 27.02.2018. godine protiv S. Ć. zbog krivičnog
djela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402 stav 3. u vezi sa stavom
3 Krivičnog zakonika Republike Srpske i istom je predloženo
idavanje kaznenog naloga u kom tužilaštvo predlaže da su optužneoj
izrekne novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 KM. KZ RS. Predmetna optužnica
je potvrđena rješenjem ovog suda broj 71 0 K 280012 18 Kps od dana 24.09.2018.
godine.
Na ročištu radi izjašnjenja o krivnji i kaznenom nalogu koje
je održano dana 31.10.2018. godine optužena je izjavila da nije kriva i da ne
prihvata krivično pravnu sankciju predloženu optužnicom T 13 0 KT 0038528 17 od
27.02.2018. godine u prijedlogu tužilaštva za izdavanje kaznenog naloga.
U toku dokaznog postupka na održanom glavnom pretresu, a na prijedlog
tužilaštva izvedeni su sljedeći dokazi: saslušana je kao svjedok oštećena S.
K., te vještaci dr Milan Srdić, vještak medicinske struke i Vojislav Subotić,
vještak saobraćajne struke, te su izvedeni sljedeći dokazi objektivne prirode:
Zapisnik o ispitivanju osumnjičene Ć.S., PS za BS B., broj 230-266/17 od
30.11.2017. godine, Zapisnik o saslušanju oštećene K. S., PS za BS B., broj
230-249/17 od 17.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje o izvršenom vještačenju
tjelesnih povreda oštećene K. S., po stalnom sudskom vještaku medicinske struke
dr Milanu Srdiću od 24.01.2018. godine, Prijava povrede na ime oštećene K. S.,
UKC RS, Služba operacionih sala sa sterilizacijom i prijemnom hirurškom
ambulantom, broj 27220 od 14.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje na ime oštećene
K. S., UKC RS, Služba operacionih sala sa sterilizacijom i prijemnom hirurškom
ambulantom, broj 1705486 od 14.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje na ime
oštećene K. S., UKC RS, Služba operacionih sala sa sterilizacijom i prijemnom
hirurškom ambulantom, broj 27220 od 14.11.2017. godine, Nalaz i mišljenje na
ime oštećene K.S., ZU „Estetic“ od 08.12.2017. godine, Izvještaj ljekara
specijaliste na ime oštećene K. S., Zavod za fizikalnu medicinu i
rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“, broj 135998 od 12.01.2018. godine,
Izvještaj ljekara specijaliste na ime oštećene K. S., Zavod za fizikalnu
medicinu i rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“, broj 135998 od 15.12.2017.
godine, Zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola, opojnih droga ili
psihoaktivnih lijekova u organizmu oštećene K. S., PS za BS Banja Luka, broj
403163 od 14.11.2017. godine, Zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola,
opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova u organizmu osumnjičene Ć. S., PS za
BS Banja Luka, broj 403162 od 14.11.2017. godine, Izvještaj o saobraćajnoj
nezgodi, PS za BS Banja Luka, broj 13-01/8-230-6163/17 od 16.11.2017. godine,
Nalaz i mišljenje o izvršenom saobraćajnom vještačenju po vještaku Subotić
Vojislavu od 19.02.2018. godine, Zapisnik o uviđaju, PS za BS B., broj
13-01/8-230-309/17 od 14.11.2017. godine, Fotodokumentacija, PS za BS B. od
14.11.2017. godine, Crtež lica mjesta, PS za BS B. od 14.11.2017. godine,
Službena zabilješka sa podacima iz kaznene evidencije za osumnjičenu Ć. S., PS
za BS B., broj 230-1365/17 od 07.12.2017. godine, Troškovnik.
Na prijedlog odbrane, saslušana je optužena S. Ć. u svojstvu svjedoka, te
je izveden kao materijalni dokaz CD sa rentgenskim snimcima za lice S. K.
sa dopisom UKC RS dostavljen dana 28.06.2021. godine koji je sud službenim
putem pribavio na prijedlog odbrane. Sud je na ročištu za glavni pretres od
dana 18.10.2021. godine odbio kao nepotreban i suvišan prijedlog odbrane da se
saslušaju kao svjedoci dr B. i dr K., iz razloga što je na okolnosti na koje je
odbrana predlaže svjedoke odgovor dao vještak medicinske struke dr Srdić, kao i
prijedlog odbrane da sud pribavi RTG snimke o povredama oštećene jer je sud
pribavio CD o povredama oštećene o kojem se izjasnio vještak medicinske struke
dr Srdić. Duze trajanje prvostepenog postupka može se pripisati upornosti
suda da se ispoštuje prijedlog branioca da se pribavi sporni CD sa snimkom
povreda oštećene, na koje se vještak medicinske struke na kraju i
izjasnio. Po mišljenju suda suvišno bi bilo provođenje dodatnih dokaza iz
razloga što je i u tom pravcu vještak medicinske struke za sud dao
pihvatljivo i na pravilima struke zasnovano miišljenje koje odbrana nije
uspjela dovasti u pitanje niti u sumnju tako da je po mišljenju suda ova
ključna činjenica pravilno i na nesmnjiv način razjašnjena.
Okružni javni tužilac je u toku čitavog postupka pred sudom ostala kod
podnesene optužnice, a nakon provedenog dokaznog postupka, u svojoj završnoj
riječi, između ostalog navodi da smatra da su provedenim dokazima potvrđeni
činjenični navodi iz optužnice, da je optužena S. Ć. izvršila krivično djelo u
vrijeme i na način kako joj se optužnicom stavlja na teret, a da je i uz
korektnost suda i strpljenje tužilaštva zbog insistiranja odbrane pribavljen i
materijalni dokaz kojim se dokazuje da je posljedica izvršenog krivičnog djela
teška tjelesna povreda. Na osnovu svega, kako je optužena počinila krivično
djelo iz nehata, te je ranije neosuđivano lice, tužilac je predložila da se
optužena proglasi krivim za predmetno krivično djelo i kazni u skladu sa
zakonom, kao i da nadoknadi troškove postupka iz istrage.
Optužena je u toku postupka pred
prvostepenim sudom imala branioca i u toku čitavog postupka je poricala krivnju
za krivično djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.
Branilac optužene je u svojoj završnoj riječi izjavila da smatra da tužilaštvo
nije dokazalo činjenične navode optužnice, kao i da je nerazjašnjena odlučujuća činjenica da li
je u pitanju oštećena zadobila tešku tjelesnu povredu koja predmetno djelo
kvalifikuje kao krivično, a ne prekršaj, te da nije dokazano da je optužena
izazvala ovu posljedicu, a da nije dokazano da li je oštećena snimana dana
06.12.2017.g. ili onog dana kad je bila nezgoda. Branilac dodaje da se
optužena upravo zbog kvalifikacije djela izjasnila da nije kriva za djelo koje
joj se optužnicom stavlja na teret, te da tužilaštvo nije predložilo dokaz na
osnovu koga se navodna teška tjelesna povreda oštećene može dovesti u vezu sa
djelom koje se optuženoj stavlja na teret. Nadalje branilac optužene ističe da
iskaz oštećene koji je dala u svojstvu svjedoka dokazuje nedostatke
pribavljenih materijalnih dokaza jer nema RTG – rentgenskog snimka. Konačno,
branilac optužene ističe da sud neosnovano, na osnovu iskaza vještaka dr
Srdića, smatra CD sa rentgenskim snimcima oštećene vjerodostojnim, te da zbog
svega navedenog ne može van razumne sumnje izvršiti kvalifikacija djela na
način kako je to učinjeno optužnicom. U vezi sa troškovima postupka, ukoliko
sud utvrdi da je optužena kriva za krivično djelo koe joj se stavlja na teret,
branilac postavlja zahtjev da se optužena u skladu sa članom 99. stav 4.
oslobodi od plaćanja troškova krivičnog postupka, te da sud prilikom
odmjeravanja kazne uzme u obzir da će i blaža krivična sankcija postići svrhu
kažnjavanja.
Optužena je prihvatila sve navode svog branioca, te se izjasnila da ne poriče
da je izazvala saobraćajnu nezgodu, ali poriče da je u pitanju teška tjelesna
povreda.
Okružno javno tužilaštvo optužilo je S. Ć. da je počinila krivično djelo
ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402 stav 3. u vezi sa stavom 3. KZ RS,
kojim je u stavu 1. propisano da učesnik u saobraćaju na putevima koji se ne
pridržava saobraćajnih propisa i time tako ugrozi javni saobraćaj da dovede u
opasnost život ljudi, pa usljed toga kod drugoga nastupi teška tjelesna
povreda, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je stavom
3. istog člana propisano da ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno iz
nehata, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri
godine.
Na prijedlog tužilaštva, a radi dokazivanja činjenica navedenih u
optužnici, saslušana je oštećena S. K., te vještak medicinske struke dr
Milan Srdić i vještak saobraćajne struke Vojislav Subotić.
Svjedok S.K., koja je ujedno i oštećena u ovom predmetu, je u svom iskazu
pred sudiom, između ostalog, izjavila da se predmetnog događaj desio
14.11.2017. godine oko pola 6 popodne, da se ona kretala svojim vozilom u
Banja Luci, iz pravca Borika, lijevom stranom kada je došla do pješačkog
prelaza između ulica G. i A. S. S., da je sačekala da se upali zeleno svjetlo
za pješake i zakoračila je na pješački prelaz kada ju je automobil faktički iza
leđa udario jer nije mogla da odreaguje i da ga vidi. Nakon udara je pala, te
brzo ustala i otrčala na drugu stranu pješačkog, postupajući u šoku. Dalje
navodi da je optužena izašla iz automobila i prišla joj da joj ponudi da je
odveze na hirurgiju radi pregleda, na šta je oštećena pristala. Nakon što ju je
optužena odvezla kod doktora, ista se sa policijom vratila na lice mjesta radi
uviđaja. Oštećena ističe da je imala povredu desnog ramena, da je nosila gips
20 dana, da je prilikom udara prvo pala na vozilo pa na pod, te da ne zahtjeva
ni krivično gonjenje optužene, ni naknadu štete od iste, jer je naknadu dobila
od „Euros“ osiguranja. Na pitanje branioca oštećena navodi da nije vršeno
snimanje ramena isto veče kada se desio predmetni događaj, da je dr K. naložio
stavljanje gipsa zbog sumnje na prelom, da je dalje njeno liječenje nastavio dr
B., koji nije ustanovio postojanje preloma, a da je gips nastavila nositi zbog
mirovanja ruke, te da je išla na fizikalnu terapiju. Na pitanje suda i okružnog
javnog tužioca oštećena ponavlja da joj je doktor koji ju je liječio rekao da
nema preloma, a da je RTG snimak rađen preko gipsa.
Vještak medicinske struke dr Milan Srdić je u svom Nalazu i mišljenju od
24.01.2018. godine, kao i u svom iskazu izjavio da je vršio vještačenje povreda
koje je zadobila oštećena S. K. na osnovu naredbe Okružnog javnog tužilaštva.
Za izradu nalaza i mišljenja vještak navodi da je na raspolaganju imao prijavu
ozljede UKC RS prijemna hiruška ambulanta broj protokola 27220 od dana
14.11.2017. godine, nalaz i mišljenje UKC RS broj protokola 1705486 od dana
14.11.2017. godine s tim da je nalaz štampan 29.11.2017. godine sa potpisom dr
K. koji je specijalista ortopedije sa traumatologijom, te da mu je oštećena
dostavila kontrolni nalaz ortopeda od 22.11.2017. godine, 29.11.2017. godine i
06.12.2017. godine, nalaz i mišljenje ortopeda ZU „Estetik od 08.12.2017.
godine i 22.01.2018. godine, te izvještaj ljekara specijaliste fizijatra ZZFRM
Dr Miroslav Zotović od 15.12.2017. godine i 12.01.2018. godine. Nakon uvida u
dostavljenu medicinsku dokumentaciju vještak je mišljenja da je oštećena S. K.
u saobraćajnoj nesreći koja se desila dana 14.11.2017. godine zadobila povredu
u vidu preloma velike kvrge desne ramenjače (nadlaktične kosti), što
predstavlja tešku tjelesnu povredu, nastalu na način udara desnog ramena u tupo
tvrdu podlogu. Na pitanje tužioca, vještak je izjavio da prema medicinskoj
dokumentaciji jeste rađen RTG snimak oštećene, te da je dr K. na osnovu istog
vidio prelom sa minimalnom dislokacijom, te da je dr J., fizioterapeut,
prihvatio tu dijagnozu, te naveo da su pokreti ramena i šake ograničeni, te
odredio fizikalni tretman u trajanju od 10 dana. Po miš.ljenju vjejštaka ova
povreda predstavlja tešku tjelesnu povredu jer je došlo do znatnog oštećenja
funkcije važnog dijela tijela u momentu povređivanja, te da je funkcija
protekom vremena dodatno oslabila, te se tek nakon fizikalne terapije
poboljšalo stanje. Daljim izlaganjem vještaka, utvrđeno je da su za kompletno
vještačenje potrebne RTG snimke koje vještak nije imao prilikom izrade nalaza i
mišljenja, zbog čega je sud pristupio pribavljanju ovog dokaza, o kome se
vještak izjasnio na ročištu za glavnu raspravu 09.09.2021. godine, te izjavio
da snimak koji je sudu dostavljen na CD u potpunosti potvrđuje nalaz dr K., te
da je prilikom predmetnog događaja došlo do udarca koji je za posljedicu imao
prelom velike kvrge desne ramenjače, što predstavlja tešku tjelesnu povredu, te
da je smanjena funkcija bitnog dijela tijela trajala do 2 mjeseca. Branilac
optužene je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu koji je izveden na
osnovu pribavljenog CD-a sa RTG snimcima oštećene.
Vještak saobraćajne struke Vojislav Subotić je u svom Nalazu i mišljenju od
19.02.2018. godine, kao i u svom iskazu datom na ročištu za glavni pretres od
dana 18.10.2021. godine izjavio da je vještačenje radio na osnovu naredbe
Okružnog javnog tužilaštva, a na osnovu zapisnika o uviđaju saobraćajne
nezgode, zapisnika o alkotestiranju za vozača putničkog vozila Škoda Fabia
ovdje tužene S. Ć., zapisnika o alkotestiranju pješaka ovdje oštećene S. K.,
prigovora optužene upućenog Tužilaštvu u vezi sa kvalifikacijom povrede
oštećene, zapisnika o ispitivanju osumnjičene S. Ć. i zapisnika o saslušanju
svjedoka S. K., te je vještak koristio i satelitski snimak lica mjesta. Na
osnovu dokumentacije svjedok je zaključio da je vozilo optužene bilo ispravno,
da je u mehanizmu povrede opisao kako je moglo doći do povrede velike kvrge
desne ramenjače, odnosno da je do povrede došlo tako što je vozilo čeonim
dijelom naletilo na desnu bočnu stranu oštećene, koja je tom prilikom nabačena
na prednji poklopac vozila, te odbačena na kolovoz, dakle radi se o čistom
čeonom naletu. Nadalje na osnovu izostanka dodatnih povreda kod oštećene,
vještak je zaključio da je brzina kojom se kretala optužena bila ispod 20 km/h,
da uslovi vožnje jesu bili u određenoj mjeri otežani, ali da je bilo na optuženoj
da svoju vožnju prilagodi istima, te da nisu postojale prepreke zbog kojih bi
optužena bila spriječena da vidi oštećenu na vrijeme. Na iskaz vještaka nije
bilo prigovora.
Na prijedlog odbrane u svojstvu svjedoka saslušana je optužena S. Ć.. Optužena je u svojstvu svjedoka, dana 18.10.2021. godine
na ročištu za glavni pretres izjavila da ne poriče da je do udesa koji je
predmet ovog postupka došlo, te da je nakon što se isti dogodio odmah oštećenu
odvezla na pregled, da ih je primio dr K. koji joj je prvobitno rekao da se
radi o lakšoj povredi ruke i da će oštećenoj trebati ortoza, da je isto veče
rađeno snimanje, nakon čega joj dr K. saopštava da se radi o teškoj tjelesnoj
povredi, da je sutradan oštećena obavila pregled kod dr B. koji navodi koji se
konsultovao i sa dr K. koji tada izjavljuje da sumnja na prelom, da je dr B.
nastavio kontrole oštećene ali da nikad nije utvrđeno da je došlo do preloma,
te da je jedini razlog zbog kojeg optužena nije prihvatila kazneni nalog predložen
od strane tužilaštva upravo kvalifikacija djela.
Uvidom u Izvještaj o saobraćajnoj nesreći koji je sačinila PS za BS B. broj
13-01/8-230-6163/17 od 16.11.2017. godine, zajedno sa zapisnikom o uviđaju
sačinjenom od strane PS za BS B. broj 13-01/8-230-309/17 od 14.11.2017. godine,
fotodokumentacijom PS za BS B. od 14.11.2017. godine i crtežom lica mjesta PS
za BS B. od 14.11.2017. godine, te zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola,
opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova u organizmu oštećene K. S., PS za BS
Banja Luka, broj 403163 od 14.11.2017. godine i zapisnik o ispitivanju
prisustva alkohola, opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova u organizmu
osumnjičene Ć. S., PS za BS B., broj 403162 od 14.11.2017. godine, sud je
utvrdio da je dana 14.11.2017. godine oko 17.30 časova dogodila saobraćajna
nezgoda na raskrsnici ulica G. i A. S. S. u kojoj je jedno lice zadobilo teške
tjelesne povrede, da su u navedenoj saobraćajnoj nezgodi učestvovale S. Ć. i S.
K., koja je učestvovala kao pješak, da nijedan od učesnika nije imao alkohola u
organizmu, da se o stepenu povrede oštećene doktori nisu odmah izjasnili, već
15.11.2017. godine kada je o navedenom obavještena PS za BS B., nakon čega je
nadležnom tužilaštvu podnesen izvještaj o saobraćajnoj nesreći.
Uvidom u Zapisnik o saslušanju oštećene S. K. PS za BS B. broj 230-249/17 od
17.11.2017. godine, sud je utvrdio da je oštećena prelazila pješački prelaz u
vrijeme kada je saobraćajna signalizacija za pješake bila zelena, da su je dva vozila
propustila da prođe te da je na par koraka od kraja pješačkog prelaza došla u
kontakt sa vozilom, nakon čega je pala na haubu vozila te na kolovoz, te je
osjetila bol u desnom ramenu, zbog čega ju je optužena odvezla kod doktora gdje
su joj rame stavili u gips.
Uvidom u medicinsku dokumentaciju oštećene S. K. i prijavu povrede, sud
je utvrdio da je ista nakon saobraćajne nesreće u kojoj je učestvovala kao
pješak pregledana u prijemnoj hirurškoj ambulanti UKC RS dana 14.11.2017.
godine, gdje ju je pregledao dr K. koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da
je kod oštećene utvrđen prelom desnog velikog tuberkula humeusa sa minimalnom
dislokacijom zbog čega je potrebna imobilizacija ramenog pojasa, a na osnovu
čega je dr K. podnio prijavu povrede nadležnom tužilaštvu. Nadalje, sud je
utvrdio da je liječenje oštećene nastavio dr B. koji je nakon kontrole odredio
dalju imobilizaciju i mirovanje, te na zadnjoj kontroli i vježbe jačanja
rotatnog mufa, zatim da je oštećenja obavila pregled i u ZU „S-tetik“ prilikom
čega je u nalazu i mišljenju dr J. navedeno da su redukovani pokreti u krajnjim
amplitudama vanjske rotacije i abdukcije desnog ramena, te da je oštećena
liječena i u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „dr Miroslav
Zotović“ ambulantnom fizikalnom terapijom u trajanju od 10 dana, nakon čega je
određeno da idalje postoje posljedice povrede u vidu ograničenosti korištenja
desnog ramena i slabosti desne ruke.
Sud je uvidom u izvod iz kaznene evidencije PS za BS B. broj 230-1365/17 od
07.12.2017. godine za optuženu S. Ć. utvrdio da prema službenoj evidenciji,
ista nije osuđivana.
Uvidom u CD sa rentgenskim snimcima koji je dostavio UKC RS – Zavod za
radiologiju na prijedlog odbrane vještak je dopunio svoj nalaz i mišljenje o
povredama oštećene, a na osnovu čega je sud utvrdio da je u pitanju
teška tjelesna povreda jer je na snimku koji se nalazi na CD navedeno da su
snimci lica S. K., rođene …. godine, te da se vidi na kosti koja je snimljena
poprečna linija, te je sud u cjelosti prihvatio nalaz vještaka dr. Srdića
kao istinit i tačan.
Član 295. Zakona o krivičnom postupku Republike
Srpske propisuje da sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima
koji su izneseni na glavnom pretresu. Nakon svestrane, detaljne i
savjesne ocjene svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj
međusobnoj i uzajamnoj vezi, povezujući ih s odbranom optuženog, sud je došao
do zaključka da izvedeni dokazi, kao i rezultati kompletnog dokaznog postupka
daju sudu dovoljno osnova za zaključak da optuženog oglasi krivim za krivično
djelo za koje se tereti.
Za sud je kao nesporna utvrđena činjenica da je 14.11.2017. godine na
raskrsnici ulica G. i A. S. S. došlo do saobraćajne nezgode u kojoj je ovdje
optužena S. Ć. učestvovala kao vozač te ostvarila kontakt sa oštećenom S. K.
koja je učestvovala kao pješak, a sve dok je oštećena kao pješak imala
prvenstvo prolaza jer se kretala preko pješačkog prelaza dok joj je na semaforu
bio signal zeleno svjetlo za prelaz pješaka, dok optužena nije pokazala dužnu
pažnju jer se trebala uvjeriti da nema pješaka koje treba propustiti prije
vršenja skretanja lijevo. Navedenu činjenicu je utvrđena na osnovu materijalnih
dokaza, kao i izjave oštećene, te nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne
struke Subotića kojem je sud poklonio vjeru, a sve je i optužena potvrdila u
svom iskazu koja nije poricala da je izazvala predmetnu saobraćajnu
nezgodu.
Međutim, među strankama je sporana posljedica navedene saobraćajne nezgode koja
istu kvalifikuje kao krivično djelo ili prekršaj, odnosno sporno je da li su
kod oštećene nastupila laka ili teška tjelesna povreda, a što je odlučna
činjenica da le se radnje optužene mogu kvalifikovati kao krivično djelo.
Svoju odluku ovaj sud prvenstveno zasniva na medicinskoj dokumentaciji koja je
predložena kao materijalni dokaz, te nalazu i mišljenju vještaka medicinske
struke dr Srdića, prema kojima je kod oštećene kao posljedica saobraćajne
nezgode došlo do preloma velike kvrge desne ramenjače, dakle smanjena funkcija
bitnog dijela tijela trajala je do 2 mjeseca, što predstavlja tešku tjelesnu
povredu. Prigovore odbrane da CD koji je dostavljen od strane UKC RS nije
vjerodostojan i da se na istom ne nalaze RTG snimci oštećene, sud je odbacio
kao paušalne jer je isti sudu dostavljen od strane zdravstvene ustanove koja je
nadležna da isti izda, uz dopis sa potpisom direktora ustanove i pečatom
ustanove, te sud ne vidi razlog da sumnja u valjanost istog pri čemu je
navedeni CD prihvaćen i od strane vještaka kao vjerodostojan jer je
ustaljena praksa da se navedeni snimci pohranjuju na navedeni
način. U vezi s tim, sud je odbio prijedlog odbrane da se saslušaju doktori
koji su izdali nalaze koji čine medicinsku dokumentaciju iz razloga što su
doktori svoje nalaze i mišljenja iznijeli u samim dokumentima, a o istima se
izjasnio i vještak medicinske struke dr Srdić koji nije naveo da je neki od
nalaza i mišljenja bio nejasan i da je potrebno dalje razjašnjavanje. Konačno,
vještak dr Srdić je naveo da je liječenje koje je dokumentovano medicinskom
dokumentacijom u skladu sa redovnim liječenjem koje se može očekivati u slučaju
nastanka ovakve povrede. Nalaz i mišljenju vještaka dr Srdića sud je poklonio
vjeru i isti u cjelosti prihvatio kao istinit i tačan, jer je isti
izrađen u skladu sa pravilima struke i materijalnim dokazima, te istinitost
istog odbrana nije usjela dovesti u sumnju.
Članom 402. stav 1. propisano je da se počiniocem krivičnog djela Ugrožavanje
javnog saobraćaja ima smatrati učesnik u saobraćaju na putevima koji se ne
pridržava saobraćajnih propisa i time tako ugrozi javni saobraćaj da dovede u
opasnost život ljudi, pa usljed toga kod drugoga nastupi teška tjelesna
povreda. Shodno navedenom, sud smatra da je bez sumnje dokazano da optužena kao
učesnik u saobraćaju na putevima nije pridržavala saobraćajnih propisa, te na
taj način ugrozila javni saobraćaj slijedom čega su kod oštećene nastupila
teška tjelesna povreda.
Nakon što je sud utvrdio da je optužena počinila
krivično djelo za koje se tereti, sud je utvrdio da je prilikm vršenja istog
bila uračunljiva. Tokom postupka sud nije našao niti jednu činjenicu, ni
okolnost koje bi dovele u pitanje mogućnost optužene da shvati značaj svog
djela i da upravlja svojim postupcima u vrijeme izvršenja istog, odnosno u toku
postupka ničim nije dovedena u pitanje uračunljivost optužene.
Odlučujući o vinosti optužene kao subjektivnom
odnosu prema izvršenom krivičnom djelu, sud nalazi da je optužena ovo krivično
djelo učinila iz nehata. Naime, optuženi je bila svjesna da usljed njenog
činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držala
da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti, odnosno olako držeći da
neće ugroziti bezbjednost saobraćaja ili da će moći spriječiti
nastupanje zabranjene posljedice u vidu teške tjeslesne
povrede.
Iz svega navedenog sud je stava da je u radnjama optužene u potpunosti
ostvareno biće krivičnog djela koje joj se stavlja na teret, kako u
subjektivnom, tako i u ovjektivnom smislu, te je iz svih naprijed
navedenih razloga sud optuženu oglasio krivom za isto.
Članom 420. stav 3. KZ RS propisano je da ako je predmetno krivično
djelo ugrožavanje javnog saobraćaja učinjeno iz nehata, učinilac će se kazniti
novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
Prilikom odmjeravanja i odabira vrste i visine krivičnopravne sankcije, sud je
cijenio sve okolnosti na strani optužene kako olakšavajuće, tako i otežavajuće,
od kojih zavisi da kazna bude veća ili manja u smislu člana 37. Krivičnog
zakona Republike Srpske. Od olakšavajućih okolnosti na strani optuženog sud je
uzeo u obzir da se optužena iskreno kaje zbog učinjenog krivičnog djela, da je
sam događaj uticao potresno na optuženu, da je pokazala izrazitu pažnju i želju
da pomogne oštećenoj nakon saobraćajne nezgoe koja je istu odvezla da joj se
što prije ukaže medicinska pomoć, te da je u toku trajanja postupka izgubila
zaposlenje pa se nalazi u težoj materijalnoj situaciji, kao i činjenicu da se
radi o licu koje do sada nije kažnjavano, a u pitanju je lice starosti 55
godina, niti se protiv iste vodi drugi krivični postupak zbog čega se može
zaključiti da se ne radi o osobi koja je sklona vršenju krivičnih djela.
Sud je posebno imao u vidu blagonaklon stav oštećene koja se pred sudom
izjasnila da ne traže krivično gonjenje niti kažnjavane optužene, a
takođe da prema istoj ne postavlja imovinskopravni zahtjev.
Od otežavavjućih okolnosti na strani optužene sud nije našao niti jednu.
Sud smatra da je izrečena uslovna
osuda kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca uz vrijeme
provjeravanja u trajanju od 1 godine, a cjeneći ličnost optužene, njen raniji
život, posebno da li je ranije osuđivana, njeno ponašanje poslije izvršenog
krivičnog djela, a naročito njen odnos prema oštećenoj i nastojanje da
oštećenoj popravi štetu, stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod
kojima je krivično djelo izvršeno, adekvatna težini krivičnog djela,
nastupjelim posljedicama i stepenu krivične odgovornosti optužene i da se istom
postiže svrha kažnjavanja, kako s aspekta generalne, tako i s aspekta
specijalne prevencije. U konkretnom slučaju stav suda je da se opravdano može
očekivati da će ovakva sankcija kao upozoravajuća snakcija uz prijetnju
kaznom zatvora, biti od uticaja na optuženu da ne čini nova krivična djela.
Na osnovu člana 99. stav 1. ZKP RS
optužena se obavezuje da plati troškove krivičnog postupka u ukupnom iznosu od
852,00 KM (od čega 702,00 KM se odnose na troškove vještačenja, a 150,00 KM
predstavlja paušalni iznos troškova krivičnog postupka), a koji ukupan iznos je
dužan platititi u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom
prinudne naplate.
O imovinsko pravnom zahtjevu nije odlučivano jer se oštećena S. K. izjasnila da
ne postavlja imovinskopravni zahtjev prema optuženoj.
Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ovo presude, a uz
primjenu odredbi člana 299 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.
Zapisničar
Sudija
Marijana
Lazendić
Mag.Iur Radmila Medaković
Pravna pouka:
Protiv ove presude
dozvoljena je žalba o kojoj odlučuje Okružni sud u Banjaluci, a koja se podnosi
putem ovog suda u roku od 15 dana od dana prijema iste.